Škola u Divšićima ima 19 učenika i 19 učitelja!

One su najbolje prijateljice. I ne samo to, one su sestrične koje su cijelo školovanje provele doslovno jedna uz drugu. Jedine su učenice 8. razreda koje imaju taj luksuz nastave u doba pandemije u velikoj učionici od 20 kvadrata. To su - Karla i Lucija Vitasović. Četvrtaša nema, ali se zato troje prvašića, jedna drugašica i jedan trećaš izvrsno slažu u istom razredu pod paskom iskusne učiteljice Loredane Bužleta. Isto je s petašima i šestašima - rame uz rame dijele satove povijesti, matematike, njemačkog jezika i svih ostalih predmeta. Ovi mlađi slušaju što rade stariji, a oni stariji se prisjećaju gradiva iz nižih razreda. Njih sedmero. Troje je pak sedmaša na tjelesnom. S profesorom dogovaraju što će danas. Dva su im velika igrališta na raspolaganju, ali i školski zipline. Nakon nastave autobus u pet minuta svu djecu doveze kućama koje su od škole udaljene najviše dva kilometra, piše Jutarnji.

​Dobro došli u osnovnu školu Divšići, gdje svako dijete ima svog učitelja. Naime, Divšići u istoimenom selu od 200-tinjak stanovnika u osam razreda broje 19 učenika, a škola zapošljava isto toliko učitelja. Najmanja je to matična škola u Istri u kojoj se broj djece rapidno smanjuje u posljednjih 20 godina, piše Jutarnji.

Cijela škola zapravo bi mogla stati u jedan razred. A ta škola nije negdje na obroncima daleke Ćićarije, nego samo 20-ak kilometara od najvećeg istarskoga grada Pule. Jedna je od tri matične škole koje djeluju na području općine Marčana, koja broji nešto manje od 4000 stanovnika.

- U ovoj sam školi kuharica već 20-ak godina i stvari su se jako promijenile. Samo je kuhinja ostala ista, a nadam se da će se prije penzije i to promijeniti. Kad sam tu počela raditi, ovdje je bilo više od 100 djece, kuhalo se i kako nemamo blagovaonicu, svi su jeli u razredima - prisjeća se nekih ne tako davnih vremena kuharica Marija Blarežina koja vrlo brzo svim učenicima koji su u jednoj smjeni podijeli marendu. - Kad sam došla 2017. godine na funkciju ravnateljice u ovu školu iz Poreča, bila sam zapanjena. Tamo sam radila u školi koja broji 1100 učenika i odjednom se nađete u ovako maloj školi koja danas ima samo 19 učenika. Nema onog žamora na hodnicima. Kad zvoni sat, nema vike i dreke na hodniku. Čujete neko komešanje i to je sve. Učenici su mirniji, ovdje nema ni nasilja ni mobinga - kaže nam razgovorljiva ravnateljica škole Emilijana Fabijančić, donosi Jutarnji.