Sindikat za hitne korekcije radi očuvanja radnih mjesta u turizmu

U svezi s mjerama za očuvanje radnih mjesta u turističkom sektoru predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Marina Cvitić 23. rujna uputila je dopis  na adrese četiriju ministarstava: Ministarstva turizma i sporta, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstva financija te Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Uz izraze zadovoljstva dosadašnjim pravovremenim potezima Vlade glede donesenih mjera za očuvanje radnih mjesta u gospodarstvu i posebno u turističkom sektoru i putničkom prometu, u dopisu se predlažu i određene dodatne mjere kako bi se spriječile određene nelogičnosti oko prava na potpore, destimulirale moguće kalkulacije poslodavaca, odnosno kako bi ih se stimuliralo da rade i u zimskom periodu kada je i u normalnim okolnostima upitna rentabilnost rada.

Predlažu se hitne korekcije aktualnih mjera koje pretpostavljaju jasne kriterije s prioritetom očuvanja radnih mjesta i kojima bi trebalo spriječiti situacije u kojima kompanije posežu za „dirigiranom“ prodajom kapaciteta, na štetu radnika, državnog proračuna, lokalnog proračuna, ali i vlastitog poslovanja.

 „Naime, prema sadašnjim kriterijima, pravo na potpore u visini od 4.000 kuna po radniku koji je bio u radnom odnosu na dan 31. kolovoza imaju poslodavci koji u prethodnom mjesecu ostvare pad prometa veći od 60 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Iz toga proizlazi da poslodavac koji je ostvario pad prihoda 59 posto (znači svega jedan posto manje u odnosu na postavljene kriterije) ne ostvaruje pravo na potpore, što će“, upozorava Cvitić“, možda navesti poslodavce da unaprijed procjenjuju prihode, odnosno da booking prilagode kriterijima za ostvarivanje prava na potpore, što ne bi bilo dobro jer bi tako, po mišljenju Sindikata, gubili svi.“

Poslodavce stimulirati da rade, a ne da ne rade

Sindikalni stav argumentirala je s više činjenica. Jedni od gubitnika svakako bi bili radnici, a sindikalna je obveza brinuti o njima i promicati njihov interes. U tom kontekstu predsjednica SIKD-a ističe da je već do sada potpisan cijeli niz sporazuma sindikata i poslodavaca u ovom sektoru kojim se određena prava iz sklopljenih i važećih Kolektivnih ugovora privremeno umanjuju, s ciljem zadržavanja radnih mjesta. Jedan od elemenata tih sporazuma jest i naknada plaća za vrijeme „čekanja“ (kad radnik ne radi i nema kumuliranih sati za preraspodjelu) koja u pravilu  iznosi 3.250 kuna (odnosno minimalna plaća RH) ako poslodavac ne ostvaruje pravo na potpore.

Kada bi kriteriji za ostvarivanje prava na potporu bili fleksibilniji (kumulativ za tekuću godinu u odnosu na prethodnu ili potpora u nižem iznosu ako je pad prihoda 50 posto ili 40 posto) poslodavac bi svoje kapacitete prodavao bez ograničenja; radnici bi radili, a dok bi radili, primali bi punu plaću i stvarali sate za preraspodjelu, temeljem čega bi i dobivali punu plaću za cijelo vrijeme dok imaju sate za preraspodjelu. Radnik bi dobio veću plaću, iz veće plaće plaćao bi veće doprinose; plaćao bi veće poreze i prireze; više bi trošio čime bi se u državne i lokalne proračune slijevala veća sredstva, a od čega bi imao koristi i cijeli niz poduzetnika gdje radnik troši. Izvedeni zaključak je da bi, osim radnika, „gubitnici“ bili i državni i lokalni proračuni. Država gubi ne samo po osnovi doprinosa iz i na plaću radnika koja je različita ako radnik radi ili ne radi, te PDV-a na veću potrošnju radnika, već gubi i po osnovi PDV-a koju poslodavac neće uplatiti s obzirom na to da će manje raditi. Bit će i manje turista jer će ih zbog postavljenih kriterija hotelske kuće odbiti, pa će i oni manje trošiti. Jedinice lokalne samouprave  gube, ne samo po osnovi prireza iz plaće radnika, već i po osnovi boravišne pristojbe koja se ostvaruje po noćenju, obzirom na činjenicu da će poslodavac kalkulirati da li prodavati svoje kapacitete ili ne.  Gubi i sam poslodavac, jer bi, kad bi punio kapacitete bez „kalkuliranja“ hoće li ostvariti državnu potporu ili ne, ostvario veće prihode, odnosno bolje financijske rezultate.

U dopisu se stoga predlaže da se preispitaju kriteriji za ostvarivanje prava na subvenciju kako bi se poslodavci stimulirali da rade, a ne da ne rade. Pri tom je istaknuta činjenica da i u normalnim zimskim mjesecima  turistički sektor radi smanjenim kapacitetom; u manjim kompanijama tijekom zime često hoteli nisu  otvoreni, a veće kompanije zadržavaju tek jedan hotel u svakoj destinaciji. U takvim uvjetima, u zimskim mjesecima ostvaruje se minimalni prihod ili nula prihoda, a temeljem sadašnjih kriterija poslodavci ne bi ostvarivali pravo na potporu, ili bi poslodavci koji su imali prošle godine otvorene objekte zatvorili hotele da bi ostvarili pravo na potporu. Tijekom zimskih mjeseci, poslovanje objekata je na granici rentabilnosti, što će poslodavce nagnati na kalkulaciju o tome da li je „isplativije“ dobiti potporu države ili držati hotel otvoren. Moguće je i otpuštanje radnika ako poslodavac ni po jednoj osnovi ne ostvaruje pravo na potpore.

Za poslovno uvjetovane otkaze kazna gubitak potpore

„Sindikat predlaže strože kriterije za poslodavce s aspekta prava na potporu u slučajevima poslovno uvjetovanih otkaza. Za Sindikat nikako nije prihvatljivo da s aspekta korištenja prava na potpore kojima je cilj očuvanje radnih mjesta nisu predviđene oštrije sankcije za one poslodavce koji ipak otkazuju zbog poslovno uvjetovanih razloga. Budući da je cilj mjera očuvanje radnih mjesta poslodavac koji donosi odluku o poslovno uvjetovanom otkazu trebao bi ne samo izgubiti potporu za taj mjesec za sve radnike, već bi trebao vratiti i sve potpore koje je dobio do trenutka poslovno uvjetovanih otkaza“, piše Cvitić. 

Po mišljenju predsjednice SIKD-a trebalo bi također voditi brigu da se kriteriji za potpore nadopune tako da se gledaju usporedivi podaci. Zbog raznih akvizicija, investicija ili kupnje, odnosno prodaje, mnoge kompanije imale su u 2020. godini više ili manje kapaciteta na raspolaganje, a time i više, odnosno manje radnika. S većim kapacitetom mogao su ostvariti veći prihod koji nije komparativan s istim razdobljem protekle godine. Tako su određeni poslodavci koji su prodali dio kapaciteta bili „privilegirani“ jer su ostvarili manji prihod u odnosu na proteklu godinu, a oni koji su kupili ili investirali i u funkciju imali objekt više bili „diskriminirani“ i nisu tijekom sezone ostvarili pravo na potporu jer su ostvarili manji pad prihoda u odnosu na zadani kriterij, a istovremeno imali su broj zaposlenih više u odnosu na prethodnu godinu.