Kvaliteta mora izvrsna? Ima nešto što zavodi ne kontroliraju!
Turističko-ekološko-zdravstvena poruka koju od prilike do prilike čujemo u Hrvatskoj kaže da je “Jadransko more jedno od najčišćih na svijetu”. I zaista jest. U trenutku pisanja ovog teksta, a prema ispitivanjima lokalnih Zavoda za javno zdravstvo, provedenih u periodu od svibnja ove godine do prije nekoliko dana, 98 posto plaža u Hrvatskoj imalo je “izvrsnu” kakvoću mora. Tek nekoliko ih je imalo “dobru” kakvoću, a nijedna “zadovoljavajuću” ili “lošu”, piše Andrea Milat za Bilten iz kojeg u nastavku prenosimo dio članka.
Kvaliteta mora mjeri se prema točno određenim postupcima i metodama propisanima WHO konvencijama i EU direktivama transponiranima u lokalno zakonodavstvo, a vrše ih akreditirane institucije (Zavodi za javno zdravstvo, ZJZ). Od 950 uzetih uzoraka, na čak 933 lokacije kakvoća mora je bila “izvrsna”. Na 13 plaža more je bilo dobre kvalitete, na 4 zadovoljavajuće i nijedna plaža trenutno nema etiketu “nezadovoljavajuće”. Plaže su čiste čak i u velikim gradovima. Etikete kvalitete daju se s obzirom na prisustvo bakterija e.coli i enterokoka (koje su se ranije smatrale dijelom porodice streptokoka i koje mogu uzrokovati npr. meningitis), pri tome je za izvrsnost potrebna čistoća od 90-95 posto propisanih omjera bakterija u vodi. Ipak, valja naglasiti da se uzorci moraju uzimati na mjestima točno određenima kao plaže, a one su definirane kao lokaliteti “na kojima se očekuje veći broj kupača”.
Fokus mjerenja počiva na bakterijama, cvjetanju algi i još uvijek nedovoljno na mikroplastici. Virološka ispitivanja se ne provode, iako WHO razmišlja o tome, jer sva istraživanja provedena kroz godine ne mogu statistički potvrditi povezanost virusnih bolesti sa širenjem u moru. Jedina iznimka su Humani adenovirusi (AdV) odnosno virusi sa dvostrukom DNA ovojnicom koji mogu uzrokovati respiratorne i gastrointestinalne probleme. To su čini se najprisutniji virusi pronađeni u 35 posto uzetih uzoraka u EU. No i ti problemi se javljaju samo kada je u moru osim njih bila prisutna i veća količina bakterije E.coli. S druge strane, isti virusi se puno lakše šire u bazenima i toplicama te je broj tako zaraženih osoba u slatkim i stajaćim vodama znatno veći nego u moru.
Za analizu virusnih opasnosti u moru potrebno je uvesti molekularne metode, što je s obzirom na broj potrebnih mjerenja i praćenja zapravo jako skupo. Jeftinija varijanta sličnih testiranja analizirala bi bakteriofage (virusi koji mogu zaraziti bakterije), a dosadašnje takve analize u EU uglavnom su bile fokusirane na kolifage – viruse koji mogu zaraziti E. Coli. Drugim riječima, institucije javnog zdravlja u Europi ne bave se nužno virusima jer nema indikatora koji bi potvrdili epidemiološke rizike.
Stoga WHO u svojim preporukama iz 2017. godine (revizija predviđena do kraja ove godine), umjesto skupih analiza sugerira stvaranje modela potencijalnih širenja tih virusa. Za virološka ispitivanja potrebno je tek razviti metode istraživanja i praćenja. Stoga preporuka zasada glasi da buduće i dodatne epidemiološke studije u svoje mikrobiološke analize uključe kolifage i odabrane humano enteroviruse te odnose (potencijalne korelacije) između kvalitete mora / voda i zdravlja kupača. Sva druga virološka istraživanja preporučuje se voditi u sklopu “profiliranja plaža”. Caka je u tome da određivanje profila plaža spada u zaštitu prirode, a ne u polje javnog zdravstva.
Premda potonje područje zbog početaka implementacija politika koje ciljaju sanaciji klimatskih promjena, počinje dobivati sve više političke pažnje i financijskih sredstava, teško je zamisliti da bi se ovi aspekti zelenih politika mogli voditi bez kontinuirane koordinacije sa institucijama javnog zdravstva.
Preklapanje ovih dvaju područja – zaštite prirode i javnog zdravstva – postaje još jasnije kada se počne mjeriti utjecaj mikroplastike na okoliš i ljudsko zdravlje. Premda su prvi podaci o mikroplastici zabilježeni još 70-ih godina 20. stoljeća, do danas nema sveobuhvatnih analiza utjecaja mikroplastike na ljudsko zdravlje – iako se problemi očekuju opet u gastrointestinalnom traktu. Dok utjecaj mikroplastike na morski život o čemu je Bilten već pisao postaje sve evidentniji, manjak znanstvenih istraživanja na ljudsko zdravlje onemogućava donošenje adekvatnih politika sanacije i penalizacije plastikom, piše Bilten.
