Stari tokovi dvaju rijeka u Istri su ugroženi i zaštopani, evo kojih!
U mnogim mjestima Europe, rijeke su potpuno prestale teći. Ljudi su danas mnogo više ovisni o prirodnim riječnim uslugama nego što su bili prije, i to tek postaje jasno i uočljivo nakon što se rijeka već degradira, prestane teći. Dolina rijeke Mirne, posebno Motovunska šuma više nije ista. Stari krivudavi tok Mirne je u prošlom stoljeću “izvučen” uz cestu prema Antenalu i više danas nalikuje na kanal nego rijeku. Ali ono najvažnije, u šumi rijeka Mirna više ne moči kao nekada. Voda je život.
Kao odgovor na te i takve izazove, tijekom posljednjih desetljeća u svijetu a posebno Europi, je razvijen koncept zaštite okoliša uz primjenu ekološki prihvatljivih protoka. Prihvatljivi ekološki protok je, sagledano, količina vode koja se štiti te teče niz rijeku kako bi se održalo željeno stanje same rijeke ili napuštenog korita. Drugim riječima, ekološki prihvatljivi protok može se opisati kao određena kvantiteta i kvaliteta vode te vrijeme koje je potrebno da se održi ekosustav i sami ljudski životni uvjeti koji upravo ovise o tim ekosustavima. To je u Istri posebna tartufarska priča.
Kako je i sam koncept uznapredovao, došlo je do značajnog razvoja u samom pristupu procjene ekološki prihvatljivih protoka u okolišu. Istarske rijeke Mirna, Raša, Dragonja, Bračana i Butoniga za sada nisu ugrožene ali sigurno jesu stari tokovi rijeke Butinige i Mirne koji su negdje i zaštopani. Nije rijeka samo voda koja teče, to je sav onaj život koji ona donosi i odnosi. (D.D./Istragram)
