Mogu li stari kadrovi stvoriti novu stranku?
Socijaldemokracija nije u nikakvim problemima tamo gdje su te stranke spremne mijenjati, najprije sebe, a onda i društvo, umjesto da se začahure u nekim prošlim vremenima. Socijaldemokrati imaju predsjednike vlada u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Španjolskoj, Portugalu, Malti. Ovo s čime se suočavamo isključivo je problem Socijaldemokratske partije Hrvatske. Društvene okolnosti se neprestano mijenjaju, a SDP je jednostavno zaspao i nije se pokušavao prilagođavati. Zato izborni poraz 5. srpnja nikoga nije iznenadio, piše Jutarnji iz kojeg prenosimo dio teksta u nastavku.
Osobno ne želim nikakvu osvetu, zbog toga što sam bio podvrgnut. To je bila greška koja je skupo stajala SDP, i nemam je nikakvu namjeru ponoviti, a, i, sasvim iskreno, boli me briga za ono što je bilo prije dvije godine”, rezolutnim glasom objasnio je Peđa Grbin kada smo ga pitali zbog čega se odlučio kandidirati za predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske. Kakav je da je, SDP je temeljna stranka opozicije i lijevog centra u Hrvatskoj, i logično je pitanje, može li Peđa Grbin spasiti socijaldemokrate?
Postoje različita mišljenja, ali iz razgovora koje smo posljednjih dana obavili s desetak SDP-ovaca i političkih analitičara, u najmanju ruku, proizlazi kako ovaj nekadašnji odvjetnik iz Pule zaslužuje dobiti priliku. Možda je to najpreciznije definirao Ivan Račan, koji smatra kako “u ovom trenutku on izgleda kao osoba koja će pokušati izvući SDP, ali treba pričekati koji kandidati će se još pojaviti u idućih mjesec dana. Peđa Grbin se izgradio savjesnim radom u Saboru, i sada je u prilici postati idući predsjednik stranke. Ako iskoristi priliku, želim mu svu sreću”.
Prema Račanu, u Hrvatskoj će uvijek postojati jaka stranka lijevog centra, a SDP još uvijek pokriva taj prostor, ali mora pronaći način kako da se osvježi i nađe novi put. To znači da se mora othrvati povijesnom naslijeđu i ideološkim postavkama 20. stoljeća. “Potreban je potpuni zaokret. Postojećim socijalnim, ekonomskim ili zdravstvenim politikama, treba dodati nove, koje uključuju digitalizacije.
To je ono na čemu se bazira 21. stoljeće, primjerice, digitalizacijom možemo napraviti više za javnu upravu nego što je napravljeno u posljednjih trideset godina. To je prazan prostor na hrvatskoj političkoj sceni u koji SDP mora ući i predlagati rješenja. Osim toga, SDP-u više ne trebaju političari opće prakse koji govore o svemu, nego stručnjaci za različita područja, a imamo ih”, stajalište je Ivana Račana. Prilično slično rezonira Grbin, s kojim smo razgovarali u četvrtak. Kada smo ga pitali - pod uvjetom da postane predsjednik Socijaldemokratske partije - koji su kratkoročni, a koji dugoročni planovi, odgovorio je vrlo precizno.
Kratkoročni cilj - stabiliziranje financijske situacije u SDP-u, priprema za lokalne izbore i rješavanje unutarnjih sukoba, koji traju već godinama. Ovo su unutarstranački izbori gdje odlučuju članice i članovi SDP-a, a tek kada riješimo ova pitanja, možemo ispuniti srednjoročne i dugoročne ciljeve.
“Na srednji rok, to je promjena organizacijske strukture SDP-a i izrada novih politika, koje će odgovarati vremenu u kojem živimo i biti temelji strategija za idućih deset do dvadeset godina. A dugoročni cilj je pobjeda na parlamentarnim izborima 2024. godine. Tada ćemo s reformiranim SDP-om, reformirati i Hrvatsku”, rekao je Peđa Grbin.
U vezi s Grbinom nema puno nepoznanica. Nakon završenog studija 2003. godine odlazi u Pulu gdje je jedno vrijeme radio kao pripravnik u odvjetničkom uredu, a kasnije i kao odvjetnik u svom vlastitom uredu. U SDP-u je od 1998., kao suradnik Zorana Milanovića, ušao je u Sabor 2011., a 2005. do 2009. godine bio je član poglavarstva u Puli, da bi nakon toga došao na poziciju gradskog vijećnika, od 2009. do 2013. godine.
A možda je upravo problem - to što se o Peđi Grbinu zna sve. I odakle je, i što misli o HDZ-u, i koliko je visok i da je pripit pjevao “Čavoglave” pa sebe, simpatično i iskreno, proglasio “pijanom budalom”, i kako sigurno neće rado surađivati s ekipom koja je podržavala Davora Bernardića, ukratko, za javnost, i on je dio SDP-ova establishmenta, a samim time, bar djelomično, suodgovoran da su socijaldemokrati na parlamentarnim izborima u posljednjih devet godina ostali bez, doslovno, više od pola milijuna birača: 958.318 glasova (2011.), 742.653 (2015.), pa 636.602 (2016.) te 414.615 (5. srpnja 2020.).
Nema sumnje da je Davor Bernardić bio nesposoban lider, ali spomenuti brojevi precizno pokazuju dugotrajnu i postojanu silaznu putanju socijaldemokrata i pogrešno je svu odgovornost svaliti na posljednjeg šefa, ma koliko je slab. Očito u SDP-u postoji nekakva sistemska greška, zbog koje su u nepunom desetljeću izgubili više od pola nekadašnjih birača, što otvara i pitanje koje glasi: može li preporod izvesti netko tko je bio u vrhu stranke, sve to vrijeme?
Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kaže da poštuje Grbinovo političko djelovanje, ali dodaje kako je pitanje je li on čovjek koji može izvući SDP iz krize: “Peđa Grbin je jedan od naših najboljih saborskih zastupnika i već nekoliko mandata vrlo pristojno radi taj posao. Ali talent za vođenje političke stranke je nešto sasvim drugo i tek će se vidjeti posjeduje li ga. Ono što je sigurno jest da Grbinov izbor neće izazvati pozitivni šok, kao kada bi SDP izabrao neko novo lice, recimo, nekog mlađeg, tko još uvijek nije općepoznat. Kada stranka doživi šok na izborima, izbor novog, manje poznatog predsjednika obično ima pozitivan utjecaj na javnost.
Mislim da SDP treba predsjednika koji će biti prijelazno rješenje, i napraviti ono što je trebalo nakon odlaska Zorana Milanovića: osigurati unutarnji rad SDP-a na najvažnijim pitanjima. Socijaldemokratima treba čovjek koji je sposoban otvoriti takve procese u stranci, a manje je bitno hoće li funkcionirati kao vođa opozicije. Ako je spreman to napraviti, onda je možda Peđa Grbin najbolje rješenje”, drži Čular.
Slično razmišlja Josip Glaurdić, profesor politologije na Sveučilištu Luksemburg. On također izražava skepsu oko Grbinovih šansi da preporodi SDP: “Mislim da je odgovor sadržan u samom pitanju. Pokušajte izgovoriti tu rečenicu: “Peđa Grbin je osoba koja će od SDP-a napraviti pobjedničku stranku” Vjerujete li u to? Nemam razloga sumnjati u Grbinov SDP-ovski pedigre ili u njegove najbolje namjere. Ali osoba koja pretendira biti predsjednik SDP-a mora biti većini glasača zamisliva u poziciji premijera. Grbin to nije, baš kao što nije bio ni Bernardić”, skeptičan je Glaurdić. Josip Glaurdić dodaje kako je budućnost SDP-a iznimno nesigurna i da bi ova kriza mogla pokazati u kojoj mjeri je SDP zapravo tek privid stranke. “Članstvo je malo i zapušteno, a jasne politike ne postoje. U velikoj mjeri postoji tek stav “Mi nismo HDZ”, a to nije dovoljno, piše Jutarnji.