Obitelj pretučene žene: 'Ne želimo da on više izađe na slobodu!' 

U ponedjeljak, 13. srpnja, Labinom se proširila glasina da je u Harlemu mladić ubio svoju majku u stanu. Ono što se doista dogodilo bilo je to da je 32-godišnjak teško pretukao svoju majku u njenom stanu Harlemu, nakon čega ga je policija uhitila.

Obitelj nam se obratila u želji da iznese točne podatke o tome što se i kako dogodilo te da javnim istupanjem pritisne nadležne institucije da počinitelj, koji se nalazi u istražnom zatvoru u Puli, ne bude pušten na slobodu jer će u tom slučaju morati strahovati za svoje živote .

S nama su razgovarali njegova majka, te njezini kći i sin, odnosno polusestra i polubrat 32-godišnjaka. Njezin suprug, odnosno očuh 32-godišnjaka u to je vrijeme bio na poslu.

„Molim vas, naglasite: ne želimo da ga puste jer ako se to dogodi, ja ću postati zabrinuta za slobodu oca i brata“, poručila je kći. 

Gazio ju nogama po glavi

Što se dogodilo 13. srpnja ujutro? Kći, koja radi na tržnici, primila je u 8.50 sati majčinu poruku da se javi.

„Kada sam se javila, čula sam samo vrisku, njezin glas i njega kako se dere. Odmah sam došla dolje. Kad sam uletjela u kuću zatekla sam ga kako je gazi nogama po glavi! Majka je bila sva krvava! On ju je svom snagom udarao u glavu, poderao joj je majicu, gušio ju je, gurao joj je palce u oči da joj ih iskopa!   

Odgurnula sam ga, htjela sam kleknuti kod nje, ali on me uhvatio za vrat, podigao i srušio na kauč gdje me obgrlio rukama i nogama i gušio me. S obzirom da su vanjska vrata ostala otvorena, uletjela je susjeda i kako sam ja uspjela reći da pozove policiju, on me pustio. Kleknula sam kod nje i kada ju je on htio nastaviti udarati nogama, zaštitila sam je svojim tijelom. Dozivala sam je: 'Mama, mama, gledaj me, gledaj me, mama, tu sam!'. Ona je samo govorila: 'Jesam vam rekla da će se to desiti?' Sva sreća da moje dijete, koje je spavalo u drugoj sobi, ništa nije vidjelo; vidjelo je samo baku kako leži na podu kada ga je susjeda iznijela“, ispričala nam je kći.

Kaže da joj se činilo da Hitnoj medicinskoj pomoći treba cijela vječnost da dođe, premda su u stvarnosti stigli za dvije-tri minute.

'Samo je stavio ruke na zid i predao se'

Što se potom događalo, ispričao nam je sin: „Izašao je, otišao iza šupa i legao na tlo – susjed ga je vidio. Umorio se gazeći je! Poslije je ustao, onako bez majice na sebi napravio krug oko tržnice, pa se vratio do zgrade. Došao je do ključara i napravio još tridesetak metara kada je ugledao policiju kako ga traži. Samo je stavio ruke na zid i predao se.“

Povod za divljački napad bila je vrećica duhana: on ju je htio uzeti, a majka je htjela pitati kćer slaže li se jer je duhan bio njezin. Bio je to vrhunac njegove mržnje prema majci koju je razvio pod utjecajem svoje psihičke bolesti u kombinaciji s ovisnošću o drogama, alkoholizmom i kockanjem. Mržnja je počela prije približno pet godina, a pojačala se u posljednjih šest mjeseci. Ukratko, majka je postala kriva za sve i od njega je mogla čuti samo najružnije riječi.

A ništa nije ukazivalo da bi se jednog dana  mogla dogoditi tragedija jer bio je dijete za poželjeti: odličan učenik i sportaš – dobitnik srebrne kopačke. U obitelji, koja se ponosila njime, također mu nije ništa nedostajalo: očuh mu je omogućio polaganje vozačkog ispita i našao posao u Komunalnom poduzeću. Sve se promijenilo prije deset godina kad mu je umro biološki otac – čini se da je to bio okidač za pojavu šizofrenije.     

Liječenje na Rabu

„Bio je sedamnaest puta na liječenju na Rabu“, priča majka. “Slala sam mu pakete i pakete, ništa mu nije falilo. Od zadnjeg boravka postao je agresivan, spominjao je Marsovce i pričanje sa Silom. Doktorica sa psihijatrije u Puli i prije je inzistirala da mu se odredi skrbnik, ali ja nisam pristala jer mu nisam htjela oduzimati slobodu. Nekoliko dana prije nego se ovo dogodilo trebao je otići na pregled u Pulu. Javila sam doktorici da mu je Centar za socijalnu skrb dao 300 kuna za put i da terapiju ne uzima već duže vrijeme. Kada je drugi dan došao,  on joj je telefonirao da ne može doći. Čula sam kako mu predlaže druge termine, ali on je sve odbio. Na kraju su mu dali termin u osmom mjesecu. Da je otišao na vrijeme, vjerojatno bi ga prebacili na Rab i ovo se ne bi dogodilo.“

Kad god bi otišao na Rab, stanje bi mu se popravilo i otpustili bi ga kući s propisanom terapijom, ali on bi se ubrzo prestao pridržavati je se, lijekove bi mijenjao za drogu i počeo piti i kockati se. S obzirom na to da je živio u Samačkom hotelu, a u stan je dolazio na ručak, obitelj je pokušala privoljeti ga da lijekove uzima tada. Pokušali su ga i iz Raba odvesti u komunu u Zagreb, ali on je već sljedećeg dana autostopom došao do Rijeke, a zatim autobusom u Labin za što mu je prijatelj kartu kupio online.

Majka se uvijek brinula da ne bude gladan, uvijek se za njega našla štruca kruha, salama i sok, što bi mu sestra donosila ako ne bi došao u stan.

„Nije htio jesti kuhano jer je to majka napravila, pa sam lagala da sam ja skuhala, samo da pojede“, priča sestra. 

Napadu na majku prethodio napad na brata

Napadu na majku prethodio je napad na brata: posvađali su se i on ga je udario.

„Pukla mi je arkada! Bacio sam ga na pod. Nisam ga htio tući jer je mali, nemaš ništa od njega. Opalio sam mu šamar, od čega je pao u nesvijest. Kad je došao k sebi, opet sam ga opalio i opet se onesvijestio. Kad je sljedeći put došao k sebi, izbacio sam ga ne stepenište. Molio me da mu oprostim i ja sam rekao: 'Uredu, neću te prijaviti“, ispričao nam je sin.

Prije ove tragedije zamalo se dogodila još veća tragedija. „Radio je sendvič i na stolu je bio nož. Uzeo je taj nož, lice mu se izobličilo! Stala sam pred njega: 'Halo, čovječe, što radiš!?'. Poklopio je sendvič i izletio van“, priča kći. Sluteći zlo, obitelj je nastojala da majka nikada ne bude sama u kući, ali zbog njihovih poslova to se tog kobnog ponedjeljka nije moglo izbjeći. (Nenad Čakić)