Ekipa iz pulske katedrale: 'Imamo savršenu klimu i položaj'

0
Druženja nakon mise (foto: Glas Koncila)
Druženja nakon mise (foto: Glas Koncila)

Na jugozapadnom kraju istarskoga poluotoka smješten je grad Pula koji spada među veće hrvatske gradove. Prema statistici, više od 57 000 stanovnika živi na površini grada Pule koji obuhvaća 5165 hektara, a od toga je 4150 na kopnu i 1015 hektara na moru. Uz bogatu prošlost, zbog svoga zemljopisnoga položaja, dubine mora od 38 metara i zaštićene luke, zatim turizma, Pula je privlačila i privlači stanovnike iz svih krajeva. Grad pokraj »Arene« rese brojni očuvani spomenici koji svjedoče o njezinoj prošlosti, pa tako i ranokršćanski. Među njima je pulska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije u koju se okupljaju vjernici katedralne župe, piše Glas Koncila u reportaži koju prenosimo u nastavku.

U predstavljanju župe susretljivi župnik Rikardo Lekaj navodi da je katedralna i zborna župna crkva na čijem je mjestu u IV. ili V. stoljeću podignuta bazilika, s krstionicom križnoga tlorisa, ujedno najstarija pulska kršćanska građevina, koja je 857. prerasla u prvu katedralnu crkvu.

Velik broj mladih u neokatekumenskom putu

Svestrani i pastoralno zauzeti župnik Lekaj ističe da na području katedralne župe živi oko 6000 stanovnika, od toga oko 4700 katolika. U prošloj godini bilo je 18 krštenja, 27 prvopričesnika i 26 krizmanika. S crkvenim je ukopom bilo 35 umrlih. Prosječan dolazak na nedjeljne mise bio je oko 370 vjernika, a u prošloj godini podijeljeno je oko 18 000 pričesti. Na području katedralne župe okupljaju se brojne kršćanske zajednice poput molitvenih, pjevačkih, karitativnih, neokatekumenskih i športskih, o čemu župnik Lekaj kaže: »Dva su zbora prisutna u župi: katedralni koji nastupa svake nedjelje i blagdanima i zbor ‘Misericordiae’ u koji se okupljaju mladi svake nedjelje i blagdanima u crkvi Gospe od Milosrđa (Misericordiae).

Na području naše župe u blizini katedrale nalazi se samostan sv. Franje, franjevaca konventualaca, pa se u njihovim prostorijama okuplja biblijska zajednica, a posebno je aktivna u biblijskom bdjenju, jedinstvenom iskustvu čašćenja i proglašavanja Božje riječi čitanjem Svetoga pisma od korica do korica tijekom pet dana i noći. U biblijskim bdjenjima sudjeluju pripadnici raznih duhovnih pokreta u Crkvi. Biblijska zajednica okuplja se na tjednom susretu u dvorani sv. Maksimilijana Kolbea ponedjeljkom uvečer. Tu su još molitvena zajednica ‘Treće srce’, zatim molitvena zajednica za duše u čistilištu.«

Župnik Lekaj navodi da se i na športskom planu okupljaju mladi kroz katolički malonogometni klub »Katedrala Pula«, zatim je velik broj mladih u neokatekumenskom putu. Tako je na području Porečke i Pulske biskupije 29 zajednica u 13 župa s ukupno 550-ak članova, a u katedralnoj župi prisutno je šest zajednica s više od 140 članova. Zajednice, nakon određenoga broja godina i rasta u vjeri, stavljaju se na raspolaganje župnoj zajednici i njezinu vodstvu te su raspoložene konkretno pridonijeti pastoralnomu radu, prema župnikovu prijedlogu i mogućnostima zajednice. Što se tiče stanovništva u području naše župe, velik je broj starijih jer mlađi se sele izvan staroga grada i svoje stanove pretvaraju u apartmane za turiste. Većina živi od turizma, a bilo je i onih koji su radili u ‘Uljaniku’ te su nakon zatvaranja otišli izvan Hrvatske.«

'Obnova ide sporo'

Na području katedralne župe nedjeljom se slavi šest misa, od toga su dvije u samostanskoj crkvi. Svake nedjelje jedna je misa u katedrali na talijanskom jeziku. Poput drugih crkvenih objekata i katedrala se obnavlja, a župnik Lekaj navodi da u mnogim situacijama pomažu župljani i dobročinitelji. Obnova ide sporo, a obnavlja se i uz pomoć ministarstva u suradnji s konzervatorima iz Pule. Na području župe djeluju tri osnovne škole, od kojih je jedna talijanska, i šest srednjih škola. Župnik navodi da je dobro organiziran vjeronauk u školi, a istodobno vjeroučitelji su uključeni aktivno u svojim župama kroz kateheze ili drugi oblik djelovanja. Grad Pula ima sedam župa i dosta su povezane u mnogim događajima na razini grada, ali općenito i u pastoralu, kao što su pastoral mladih, priprema odraslih za sakramente, zaručnički tečajevi. Zajednička euharistijska slavlja s biskupom u katedrali su redovito za proslave sv. Tome apostola, zaštitnika grada i Pulske biskupije, zatim na Tijelovo kad je procesija gradom, onda Četvrte korizmene nedjelje kad je korizmeno hodočašće Pulske biskupije, đakonska i svećenička ređenja, uoči Svih svetih zajednička misa i procesija s relikvijama »Svetost pobjeđuje«, Jerihonsko bdjenje. »Bogu sam zahvalan što su u župi prisutne tradicijske pobožnosti poput svibanjske i listopadske, križni put utorkom i petkom, krunica, pobožnosti na prvi petak, a svaki dan prije mise je krunica«, ističe župnik. »Prije četiri godine uveli smo svaki petak cjelodnevno klanjanje pred Presvetim, molitvu za nova duhovna zvanja i za domovinu, a za ispovijed uključeno je nekoliko svećenika iz grada.«

U župi su četiri sakristana, dakle dvojica za katedralu i dvojica za Misericordiju, a u sve su uključeni brojni župljani, počevši od čišćenja i uređenja do drugih potreba. Katedralni sakristani su Valter Valković i Vladimir Mirko Bilić. Njihov je doprinos u dugogodišnjoj sakristanskoj službi neizmjeran, samozatajni su i pola stoljeća uigran tim.

Evo što kaže vjeroučiteljica Cinzia Steffe Pašalić

Vjeroučiteljica Cinzia Steffe Pašalić aktivna je u župnoj katehezi, o čemu kaže: »U braku sam sa suprugom Dinom već 15 godina. Imamo dvoje prekrasne posvojene djece s posebnim potrebama, sina Benjamina i kćerku Rebeku. Radim u OŠ Monte Zaro u Puli i unazad tri godine pomažem u župnoj katehezi za prvopričesnike. Ove godine vodim talijansku grupu i po potrebi mijenjam župnika u hrvatskoj grupi. U školi radim već 15 godina i na početku moga rada bilo je sigurno tri puta više djece koja su išla na vjeronauk. Ove godine imam mali broj učenika, nekako se krpamo. Moja je škola specifična jer je okružena zgradama u kojima pretežno živi starije stanovništvo pa je djece manje.« O dolasku djece na župnu katehezu vjeroučiteljica Steffe Pašalić ističe da župnu katehezu redovito pohađa 40-ak djece. Pola su prvopričesnici, a druga polovica krizmanici. Interes je uvijek veći kad se radi o primanju sakramenata.

»S roditeljima je uvijek posebna priča. Ima roditelja koji su redoviti na misama, a ima i onih koji samo dovedu djecu i odu. Pokušavamo na razne načine, preko susreta barem u to vrijeme, kad se djeca spremaju na sakramente, imati susrete s roditeljima te ih potaknuti na sakramentalni život.« Glede povremenoga udaljavanja mladih od crkve vjeroučiteljica navodi: »Bog nas je prije svega stvorio slobodne, pa su tako i naša djeca slobodna birati. Bez odgoja u vjeri unutar obitelji veća je šansa da djeca nakon primljenih sakramenata odu. Ako roditelji ne žive svoju vjeru, teško je očekivati da će djeca to nastaviti. Ipak vjerujem da Bog ima plan sa svakim od nas i vrijeme kad nas zove bliže k sebi. Bitno je da pustimo otvorena vrata i da raširenih ruku dočekamo one koji se vraćaju. Bez osuđivanja i očekivanja, jednostavno pokazati im Kristovu ljubav. Učenici vole vidjeti da živimo to što im ‘propovijedamo’.«

Ona pomaže župniku voditi brigu o ministrantima da su im haljine čiste i uredne. »Jedan ministrant je moji sin, a kako je on dijete s posebnim potrebama, zna biti malo glasniji kad je uzbuđen, a svake nedjelje jako voli ministrirati. Ministranata ima pet stalnih, a zna ih biti više. Uvijek ističem da primjerom treba privlačiti mlade, življenjem svoje vjere. Što smo mi odrasli bliže Kristu, više ćemo privući druge.« 

Student četvrte godine studija solopjevanja pri Muzičkoj akademiji u Puli Patrik Andreja aktivan je u katedralnoj župi. »Život u Puli je odličan, mislim da nudi sve što čovjeku treba, imamo savršenu klimu, položaj, a Istra je sama po sebi vrlo mirno mjesto gdje su ljudi dosta ljubazni i vrlo radišni, što čini okolinu boljom za život«, navodi Andreja, koji je voditelj katedralnoga zbora.

»Još od 2014. na poziv ondašnjega župnika Vilima Grbca započeo sam lijepo iskustvo i rad u poslu koji i studiram. Zbor ima petnaestak članova, tijekom godine imamo jednom tjedno probu. A kad su blagdani, nalazimo se više puta da bismo se bolje pripremili. Obično je repertoar poznatih pučkih pjesama, ali često u repertoaru imamo puno teže skladbe koje izvode vrhunski zborovi. Zapravo, princip je isti kao u svim zborovima, potrebna je ozbiljnost i predan rad da bi to sve bilo na svečanoj razini. Tu je i naš župnik Lekaj, osoba otvorena srca i uvijek je radost raditi s njim. Predlaže nove ideje, nove mogućnosti, ulaže i daje se sto posto u svojem pozivu, što se i vidi u njegovim rezultatima otkad je župnik naše katedrale.«

Paola Vellico Batel: 'Biti katedralna orguljašica velika je odgovornost'

Vjeroučiteljica i orguljašica Paola Vellico Batel radila je u osnovnim i srednjim školama kao profesorica glazbene kulture i vjeronauka, a danas radi u srednjoj talijanskoj školi »Dante Alighieri« u Puli kao vjeroučiteljica.

»U crkvi sviram od svoje 14. godine, od toga 10 godina u crkvi sv. Blaža u Vodnjanu, dvije godine u crkvi sv. Roka u Krnici, a u katedrali sam počela svirati 2010.«, navodi. »Naš mladi dirigent Patrik Andreja moj je suradnik i naravno župnik Rikardo Lekaj. Biti katedralna orguljašica velika je odgovornost, ali za mene to je poziv pa stavljam na raspolaganje zajednici vjernika talente što mi ih je Bog darovao. Raditi s pjevačima i spremati velika događanja izvor je radosti, zajedništva, jedinstva unutar Crkve. Iako tako, svi zajedno, dakle pjevači, orguljašica i voditelj zbora ulažemo svoje slobodno vrijeme. Ali ta nas obveza ispuni duhom, jača našu vjeru, postaje neizostavan dio našega života. Rekla bih da uzrečica ‘tko pjeva, dvostruko moli’ vrijedi za pjevače kao i za orguljašicu. Suradnja s pjevačima je dobra, a nakon mise uvijek se družimo, razgovaramo, dogovaramo se za sljedeće probe. Na druženju se okupe i ostali članovi župne zajednice. Sa župnikom svi dobro surađujemo, druži se s nama te sudjeluje u radu zbora.« 

Rad s katedralnim zborom 25-godišnja Elena Roce započela je još u srednjoškolskim danima s nepunih 17 godina.

»Nažalost, neko vrijeme prije toga zbor nije postojao u formi četveroglasnoga mješovitoga zbora i meni je tada, kao mladoj srednjoškolki, bilo dosta teško uzdignuti pjevanje na višu razinu, poboljšati međuljudske odnose i ispravljati brojne krivine uzrokovane lošim navikama«, navodi mlada orguljašica. »Paralelno uz to pokrenula sam i vokalni ansambl koji su sačinjavali uglavnom profesionalni glazbenici ili visokoobrazovani amateri s kojima smo često priređivali koncerte i pjevali zahtjevniji repertoar. Sve me to jako veselilo jer sam uvidjela da svojim radom potičem ljude na zajedništvo, bolje razumijevanje sakralne glazbe i pridonosim životu župe. Nakon odlaska na studij u Zagreb nisam više uspijevala biti toliko prisutna, no pomagala sam oko proslava većih blagdana. Briga o instrumentu, najvećim mehaničkim orguljama tvrtke ‘Eisenbarth’ koje su početkom ovoga stoljeća stigle u Pulu na inicijativu prof. Eduarda Kancelara, moja je glavna briga. Osim što na njima redovito vježbam i organiziram koncerte, nastojim promovirati orgulje u Istri koliko god mogu. Naime, u Istri se orgulje prvi put spominju već u 14. st., a u kasnijim razdobljima slavni venecijanski orguljari, i oni naši poput Petra Nakića, ostavili su ovdje svoja umjetnička djela.«

Puno je duhovnih ponuda

Orguljašica Roce prošle je godine diplomirala orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a sad je u Nizozemskoj na amsterdamskom konzervatoriju. »Što se tiče Katoličke Crkve u Puli, ljudi zapravo imaju ponudu odlaska na mise u različite termine, pohađati određene tečajeve i kateheze, priključiti se karitativnim udrugama ili nekim drugim oblicima života zajednice. Ima dovoljno sadržaja i mjesta na kojima se ljudi mogu osjećati prihvaćeno i dobrodošlo te na kraju krajeva korisno. Mene posebno vesele sve mogućnosti da svojom profesijom pridonesem humanitarnomu cilju. Ako se osvrnemo na to kako kršćani u Puli žive vjeru i Isusov nauk, mislim da je to najbolje vidljivo kroz volonterski rad ponajprije sa starim i nemoćnim osobama, zatim kroz pomoć osobama slabijega imovinskoga stanja, djeci. Znam velik broj vjernika koji su uključeni u takve volonterske aktivnosti u kojima zbilja ne postoji nikakvih predrasuda, granica i zaprjeka. Baš zato što je Pula multikulturna naši su vjernici veoma tolerantni i otvoreni za pomoć prema pripadnicima svih religija i uvjerenja. Mislim da mladima treba dati priliku, uvrstiti ih u neku aktivnost unutar bogoslužja i animirati da im ‘ne bi bilo dosadno’. Ne tako davno i sama sam bila u tim situacijama da mi je na neki način bilo dosadno ako su stariji preuzimali sve kroz misno slavlje, a istodobno bili nedovoljno angažirani da uvedu neke novine. S druge strane smatram da razna podilaženja ‘modnim trendovima’ i razaranje liturgije svakakvim novinama kojima nije mjesto uništavaju našu prekrasnu tradiciju koja dolikuje slavlju euharistije. Mladi su budućnost. Ako im mi ne pokažemo kako baštiniti tradiciju i istinske vrijednosti, naš rad i poslanje nemaju smisla, a darovan Božji talent uzalud je potrošen«, zaključila je orguljašica Roce.

Ugostitelj Ron Biteri o pandemiji

Suradnici i podupiratelji župnih događaja su i braća Ron i Jozef Biteri koji se bave ugostiteljstvom. »Kao vjernik, a u obitelji imamo i duhovnih zvanja, promatram i stanje s pandemijom«, navodi Ron Biteri.

»Na neki način ovo je Božja opomena da čovjek treba u nekim stvarima malo stati jer puno je bahatosti i oholosti u ovom svijetu, a onda čovjek u takvim okolnostima zaboravi na Boga, a i čovjeka u potrebi koji je tu pokraj nas. Bez Boga se ne može jer on sve vodi i upravlja svime. U vjerničkom duhu smo odgajani, a molitva je sastavni dio života u našoj obitelji, pa i djecu nastojimo odgajati da drže do kršćanskih vrijednosti. Zato nam je važna Crkva, u njoj se uči samo pozitivno, vrijednost poštovanja Boga i čovjeka. Svakoga čovjeka poštujem bez obzira na njegovu različitost. Kad gledam život u Puli, mogu reći da se tu može pristojno živjeti. Ne treba biti pohlepan jer važno je da čovjek može živjeti od svoga rada. Na primjer, prošle godine u sezoni smo imali više od 30 zaposlenih, ove godine manje, ali ne kukamo, uvijek će Bog providjeti. Više se kroz medije i javnost provlači pesimizam nego što se širi optimizam i nada. Mi smo tu između crkava i uvijek nastojim i pomoliti se kad god imam malo slobodnoga vremena. Jer, sve je u Božjim rukama«, ističe Biteri.

Župnik Lekaj o radu s mladima

Župnik Lekaj posebno je prepoznatljiv u radu s mladima, o čemu kaže: »U našoj je župi od travnja 2018. započela nova forma skrbi o adolescentima. Naime, uz djecu i starije, upravo su adolescenti najosjetljiviji i najviše izloženi negativnostima i njihovim posljedicama. Mladi prelaskom iz osnovne u srednju školu mijenjaju poznati ambijent i susreću se s novim okolnostima i s mnogim ozbiljnim izazovima s kojima se često sami moraju suočiti. To je velik pastoralni izazov jer oko 90 posto mladih nakon krizme napušta Crkvu, kao da su dovoljno odrasli te im Bog više nije potreban. To je razdoblje kad moralnu komponentu smatraju smetnjom na putu samoostvarenja. Tomu dodatno pridonose nestabilne situacije u njihovim obiteljima pogođenim nerijetko velikim problemima koji uvijek utječu na njih. Kako bismo pomogli mladima na putu njihova životnoga rasta, započeli smo pastoral postkrizme. Riječ je o obliku pomoći mladima koji započinje odmah nakon krizme i odvija se kroz cijelu školsku godinu svakoga petka navečer. Mladi se u skupinama od osam sudionika, dakle četiri srednjoškolke i četiri srednjoškolca, nalaze u kući obitelji tzv. kumova. To su ozbiljne obitelji, bliske župniku i koje su uza sve svoje poslove obveze na sebe uzele brigu praćenja mladih kroz cijelu njihovu srednju školu. Susreti su u kući obitelji kumova jer je tamo lakše stvoriti ambijent iskrenosti i dijaloga. Jedan od najvećih problema mladih jest u činjenici da ih nitko ne shvaća ozbiljno, jednostavno kao da nitko nema za njih vremena, da nemaju ni gdje ni s kim iskreno razgovarati i iznijeti svoje probleme i poteškoće, a da im pritom nitko ne soli pamet. Velika je stvar i činjenica da na tim susretima oni sami mogu čuti i vidjeti da i drugi mladi imaju ista iskustva i brige kao i oni. Obitelji ‘kumova’ su im kao prijatelji u koje mogu imati maksimalno povjerenje, što rađa velikim plodovima jer se mladima vraća samopouzdanje i životni optimizam. Pritom je puno pozitivnih iskustava koja ohrabruju da se i na taj način može uspješno djelovati u pastoralu. Na primjer, jednu je obitelj nazvala majka jednoga momka i upitala: ‘Molim Vas, recite mi što ste napravili mojemu sinu jer ga nikada nisam vidjela toliko sretna?’ Mnogi roditelji mladih žele upoznati obitelji kumova jer primjećuju da su njihovi obiteljski odnosi poboljšani, da djeca lakše podnose stresove, da im škola ide bolje – sve to zahvaljujući tomu iskustvu. Na kraju školske godine, prije početka praznika, organizira se ljetni kamp od četiri do pet dana u nekom prikladnom objektu u planinama da mladi iskuse zajedništvo, ljepotu prirode, da iskuse da se može provesti vrijeme bez kompjutora, interneta. Na taj su kamp pozvani mladi i obitelji kumova sa svojom djecom.«, piše Glas Koncila.

loading...

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa

ASISTENT/ICA - POLJE GLAZBENA UMJETNOST

Do: 17.08.2020.

PULA-POLA, ISTARSKA ŽUPANIJA

ASISTENT/ICA - POLJE BIOLOGIJA

Do: 17.08.2020.

PULA-POLA, ISTARSKA ŽUPANIJA

LEKTOR/ICA - POLJE FILOLOGIJA

Do: 17.08.2020.

PULA-POLA, ISTARSKA ŽUPANIJA

LEKTOR/ICA - POLJE FILOLOGIJA

Do: 17.08.2020.

PULA-POLA, ISTARSKA ŽUPANIJA