'Ljeti nemaš kamo ići jesti. Ni mi nemamo kamo ići jesti'
U svijet gdje je sve opušteno, spontano, prirodno. U svijet gdje nema glume, maski, nema pravila, nitko vas ni na što ne tjera, gdje možete biti svoji. To je svijet koji je oko sebe i svoje kozje farme stvorio Aleš Winkler sa svojom suprugom Sašom i dvoje djece na Stanciji Kumparička, dvadesetak kilometara od Pule u smjeru Labina, piše Jutarnji.
- Budući da radimo sir, jako ga puno ljudi dolazi kupiti. Naravno, puno njih htjelo je taj sir probati u miru. Tako smo počeli s degustacijama i onda smo shvatili da ljeti nemaš kamo ići jesti. Ni mi nemamo kamo ići jesti. I onda smo počeli malo kuhati. Dakle, kod nas ne možeš ništa birati - ni što ćeš jesti, ni što ćeš piti. I ljudi su sretni. U sezoni restorani nude svašta: meso, ribu, pizzu, paštu. Kako? Mi se trudimo da su sve stvari koje su na našem meniju ovdje iz kruga pet kilometara te da ponudimo deset različitih stvari - priča nam nekadašnji pravnik iz Ljubljane svoju filozofiju rada.
Ističe da su proučavali mediteransku kuhinju i ono što povezuje cijeli Mediteran, od španjolskog tapasa do grčkog mezea, činjenica je da se uvijek nudi više-manje različitih stvari koje se na kraju povezuju u jedan lijep obrok. U stanciji peku svoj kruh, imaju svoje kokoške, rade paštu, poslužuju povrće iz svoga vrta te sve svoje proizvode od sira - od skute, feta sira, svježih sireva iz nepasteriziranog mlijeka u obliku rolada i malih sirnih kolača, preko polutvrdih sireva do onih tvrdih i karamel, javlja Jutarnji.
- U našoj kuhinji, ali i na našoj eko farmi sve temeljimo na sirovini. To sam naučio kada smo počeli raditi sir. Ako imaš dobro mlijeko, nije problem napraviti dobar sir. Ako imaš loše mlijeko, možeš biti genijalac, ali nećeš uspjeti napraviti dobar proizvod. Dakle, cilj nam je što manje 'zaprljati' osnovne okuse - pojašnjava Aleš za Jutarnji.