Kaštelirac u kružnom planinarenju Istrom: 'Poskok mi je prešao put'

„Divlje svinje gore, divlje svinje dolje! Jedan mi je kapitalac prešao preko puta“, ispričao nam je Dorijano Kocijančić iz Kaštelira kad je oko 10 sati 5. svibnja Labinskim planinarskim putom stigao do Planinarskog doma Skitača. Ovaj predah dogodio se na nešto manje od polovice njegovog planinarskog pothvata kojega još nitko nije ostvario, a to je kružno putovanje Istrom. Pošao je iz Savudrije 2. svibnja u 4.30 sati i u Savudriju se namjerava vratiti tijekom 9. svibnja, odnosno nakon sedam dana hodanja.    

„Putovanje nazvao sam Put oko raja. Spajam najvišu i najnižu točku u Istri te najsjeverniju, najjužniju, najistočniju i najzapadniju točku istarskom poluotoka. Posvetio sam ga svojoj pokojnoj noni, koja mi je pričala kako je u mladosti puno hodala, u posjet rodbini i zbog ekonomske situacije. Išla je do Motovuna, Marije na krasu, Buja i do Pirana po sol. Ako je mogla ona, mogu i ja.“, objasnio nam je.

Iskusni je član Planinarskog društva „Planik“ Umag Podružnica Poreč. Svake godine sudjeluje na Highlander Velebit, petodnevnom planinarenju od Zavižana do Paklenice. Također značajan podvig bio mu je pohod od Antenala kod Novigrada do vrha Risnjak, što je prevalio u dva i pol dana. Prvi dan svoga Puta oko raja prevalio je oko 45 kilometara, od Savudrije do Buzeta. Prolom oblaka s obilnom tučom zahvatio ga je kod Oprtlja.

„Trenutak prije nego je počelo sklonio sam se u staru, ruševnu kuću. Jeo sam i odmorio se. Došlo mi je kao naručeno“, ispričao nam je.

Drugi dan, uspon od Buzeta do vrha Učke Vojaka, pa do Male Učke, bio je najzahtjevniji. Treći dan je s Male Učke stigao u Labin, odakle je četvrtog dana pošao preko Skitače i Crne punte do Kamenjaka. Posljednja tri dana ići će uz Istarski ipsilon do Savudrije.

U naprtnjači, uz karte, odjeću i pribor nosi i hranu za marendu i ručak, a večera kod osoba koje ga prime na spavanje. „U Buzetu sam spavao kod gospođe Marice Ritoša, koja mi je napravila i večeru. U Maloj Učki sam za večeru dobio kupus i kobasice, onako po ćićarijski, a u Labinu sam jeo ćevapčiće. Bili su odlični, smo je falilo malo kajmaka“, našalio se.

U Labinu je njegov domaćin bio Vedran Kos, predsjednik Planinarskog društva „Skitaci“. Osim što ga je uputio kako u labinski planinarski put, njegov je zadatak bio da mu osiguran prijevoz čamcem od Tunarice do Raklja. Sa sinom Sandijem dogovorio se da mu Rakalj donese novu opremu, primjereniju za niže predjele Istre. Uz njih dvojicu, logističku ekipu čine predsjednik „Planika“ Nenad Vareški i bivši predsjednik Planinarskog društva „Istra“ Pula Nenad Rojnić. 

Putem je osim divljih svinja na Skitači, susreo srne, kune, lutajuće konje i jednog poskoka, kojega je kod Kožljaka izmamilo ojačalo sunce. „A susreo sam i tragove čovjeka: boce, traktorske gume … Strašno! Mi nismo svjesni u kako lijepom kraju živimo. Zato sa svoje putovanje nazvao Put oko raja“, rekao je prije nego je iz Skitače nastavio prema sat hoda udaljenom rtu Crna punta.

S vrha Skitače pruža se prekrasan pogled, ali do njega nije otišao jebi to bi značilo skrenuti s puta za kojih dvjesto- tristo metara, a u ovakvom putovanju je svaki učinjeni korak dragocjen. Obećao je da će se vratiti sa suprugom i na miru razgledati ovaj i ostale dijelove Labinštine.  (Tekst: Robi Selan, foto: Roberto Matković)