'Najbitnije je popričati. Oni koji nemaju nikoga očekuju neke vijesti'
Gerontodomaćica Ljubica Ivić iz Gračišća radi u pazinskom Crvenom križu i omiljena je među korisnicima na Pazinštini. S njom smo porazgovorali o tom zanimljivom poslu i izazovima s kojima se susreće u doba korone.
*Briga o starijima i nemoćnima human je, ali i zahtjevan posao. Što vas motivira u Vašem poslu i od čega se on sastoji?
- Motivira me da mogu pomoći ljudima. Korisnici su starije osobe, a stariji su najpotrebitiji. Obavljam kućanske poslove i pomažem pri održavanju osobne higijene. Donosim hranu i lijekove, plaćam račune, počistim, donesem drva u kuću, vodu i sve drugo u dogovoru s korisnicima. Nemaju svi iste potrebe. Najbitnije je s njima popričati, očekuju neke vijesti, pogotovo oni koji nemaju nikoga. Njima to uvijek jako fali, naši razgovori i kako se to kaže, psihološka podrška.
*Koliko dugo već radite u Crvenom križu? Ima li razlika u tom poslu nekad i sad? Kako je situacija s koronom utjecala na Vaš posao?
- U Crvenom križu radim od kolovoza 2008. godine. Od prvog dana od početka programa. Sve je isto samo se ljudi mijenjaju. To su većinom stariji ljudi. Od onih koje sam posjećivala prije dvanaest godina ostale su još dvije osobe. Na mjesta koja su slobodna, najčešće radi odlaska u Dom za starije osobe ili smrti korisnika, dolaze novi korisnici, i tako se stalno izmjenjuju, novi korisnici dolaze, stari odlaze.
Situacija s koronom utjecala je na moj posao tako da se kod korisnika ne smijem zadržavati dulje od 5 minuta i to na razdaljini od 2 metra, ne ulazim u kuću korisnika. To im je na početku teško padalo, ali su se navikli. Donesem lijekove i namirnice koje im trebaju, popričam kratko s njima. Čujemo se telefonski. Koristim zaštitnu opremu. Nosim hranu i lijekove i nekim novim korisnicima koji su stariji od 60 godina i nemaju nikog tko bi im pomogao. Zbog situacije s koronom obratili su se Crvenom križu, pa i njih posjećujemo.
*Koliko osoba tjedno obilazite i koje područje pokrivate? Ima li Pazinština neke specifičnosti?
- Tjedno obilazim dvadeset i tri korisnika. Radim na području Grada Pazina, to je konkretno grad Pazin, onda sela Zamask, Zamaski dol i općina Gračišće. Moje kolegice, a ima nas ukupno četiri gerontodomaćice, pokrivamo osim Pazina i općine Gračišće koje ja obilazim, i općine Cerovlje, Lupoglav, Tinjan, Karojbu, Motovun, Sv. Petar u Šumi i Žminj. To je jako veliki teren, puno kilometara se dnevno prijeđe da bi se posjetilo korisnika. Skoro svi korisnici žive sami, pa im je naš posjet jako važan, ne samo da im nešto napravimo u kući, već prije svega da se družimo.
*Je li Vam neki događaj iz Vaše prakse posebno ostao u sjećanju?
- Svaki dan ima nešto novo. Ima lijepih stvari i dogodovština. A tužno je kad se osoba koju dugo posjećujem razboli i umre. Najljepše mi je bilo kad sam spojila dvije moje korisnice koje su se poznavale kad su bile mlade, a nisu se vidjele pedeset godina.
*Imate li obitelj i što ona misli o Vašem poslu? Imate li neke hobije?
- Živim na selu u blizini Gračišća sa svojom obitelji. Smatraju da radim human posao, i imam podršku od njih. Imamo zemlje pa je obrađujemo za svoje potrebe. Svoje slobodno vrijeme najviše volim provoditi sa svojim unucima. (Kristian Stepčić Reisman)
