'Strah te susjeda, a možda si ti taj koji nosi virus' (foto)
„Imali smo ovdje dva slučaja oboljelih od korona virusa, ali to je sada sve riješeno. Čuvamo se i štitimo međusobno. Dok je na snazi bila zabrana kretanja najveći problem nam je bilo to što nismo mogli do svih namirnica“ odgovorila nam je Ružica Ćuš kada smo je upitali što se u Višnjanu promijenilo zbog mjera uvedenih u svrhu borbe protiv korona virusa.
Među onima koje smo sreli u Istarskoj i Zagrebačkoj, dvjema glavnim višnjanskim ulicama, koje su u biti jedan, nazovimo ga, bulevar pod drvoredima divljih kestenova, Ružica Ćus je bila jedna od onih koji su nosili maske, drugi su nosili rukavice, a većina nije nosila ništa od toga, što ne čudi jer naša je županija već toliko dana bez novooboljelih.
Anamarija Radosavljević, naša vjerna čitateljica, u ovoj je nevolji s korona virusom našla i nešto dobroga: “Obitelji su se sastale i, kao što ja volim reći, sat nam više nije potreban jer vremenski nisi ograničen ni u čemu. Samo što mi više ne znamo živjeti kao što su živjeli naći nonići, nego smo naučeni na kretanje i bez kretanja nam se život čini sulud. Najviše su pogođeni mladi, moja kćer maturantica sada je na sto čuda i sto muka.“
„Do nedavno se nisi mogao kretati gdje si htio, mogao si jednom u petnaest dana otići do Poreča po špežu, jer naši su marketi mali i nemaju sve što ti treba. Drugo, ne možeš biti u društvu, a mi, umirovljenici, jako držimo do druženja. Treće je to što te strah susjeda, a možda si ti taj koji nosi virus, a da to ni ne znaš“, rekao nam je Nelo Ritoša.
„Način života mi se u potpunosti promijenio. Ne možeš na posao, sve preko Interneta. Sada se trenutačno bavim poljoprivredom, a inače sam voditelj praktične nastave stolarije u Strukovnoj školi Pula“, kaže Bruno Mladošić.
Iz ovih razgovora možemo zaključiti da je sloboda kretanja ono što je Višnjancima najviše nedostajalo. Postane nam jasno kada shvatimo da je kretanje način života u Višnjanu, da je komunikacija duž Zagrebačke i Istarske ulice suština života u ovom mjestu. Zato se i sada onima koji dolaze izvana može učiniti da je ovdje poprilično živo: rade dvije trgovine, mesnica, pekara banka, pošta, agrarija i ljekarna i ljudi čekaju ispred njih ili hodaju od jedne do druge. Kako li će tek višnjanska žila kucavica pulsirati kad ponovo proradi osnovna škola, kad se otvore frizerski saloni, kafići, pizzerije i oštarije! (Tekst: Robi Selan, foto: Roberto Matković)
