Korona je pokazala: Spas je u pet regija i 100 velikih općina
Umirovljenik koji živi u jednoj minijaturnoj općini - koja ipak nije tako mala da ne bi mogla imati predsjednika, tajnicu, vijeće, vozača itd. - mora ovih dana ishoditi posebnu dozvolu da bi otišao u drugu općinu koja, za razliku od njegove, ima bankomat. Grad Zagreb, s tisućama dućana, jednako je tretiran kao i neko minijaturno naselje u Lici u kojemu postoji samo jedna trgovina. Od Iloka do Zagreba - idete li Podravskom magistralom kako biste izbjegli cestarinu - morate proći 25 općina, dakle, u najgorem slučaju, zaustaviti se na 25 kontrolnih točaka! Od Zagreba do Korenice, starom cestom, nešto manje, ali svakako previše. U istoj zgradi u Dugom Selu nalaze se Općina Brckovljani i Grad Dugo Selo, piše 24sata.
Besmislena mreža
Načelno, za dolazak iz općine u njezino sjedište treba im propusnica. Takvih apsurda, koji pokazuju besmisao postojeće mreže jedinica lokalne i regionalne samouprave, ima na desetke. Oko 70 posto građana je nedavno u anketi ocijenilo kako Hrvatska ide u pravom smjeru (nikad dosad nismo imali takav postotak optimista, iako nikad nismo imali ni težu situaciju), što nije apsurd kako na prvi pogled izgleda - ta dvotrećinska većina očito vjeruje da će korona natjerati Hrvatsku na zaokret.
Imamo li na umu da će se u zemlju, zbog recesije, vratiti barem 50 tisuća ljudi koji su otišli na zapad, jasno je da ćemo u Hrvatskoj morati razvijati proizvodnju, poljoprivredu, obrte, a ne samo turizam i administraciju. Ima li tih 70 posto građana razloga za optimizam? To će ovisiti o ponašanju političke elite. Ovakav kroj jedinica lokalne samouprave u značajnoj je mjeri odredio stranački interes HDZ-a. Što imate više općina, to više ljudi možete zaposliti, a zapošljavanje je jedna od baza političke moći - što više ljudi uhljebite, to imate brojniju vojsku klijenata koji će na svakim izborima glasati za vas.
Dok god curi novac od turizma i doznaka naših ljudi u inozemstvu, taj se aparat može financirati. Ali sad su ti izvori na dulje presahli, a domaće proizvodnje, koja bi hranila i zapošljavala ljude te vraćala dugove, baš i nema.
Oni su sami sebi svrha
Više od pedeset posto gradova i općina na plaće potroši više od polovice proračuna, što je dokaz da su svrha same sebi. U nedavnoj anketi udruge Glasa poduzetnika, čak 43 posto obrta i tvrtki ocijenilo je kako jedinica lokalne samouprave u kojoj se nalaze nije učinila baš ništa da im pomogne. Slika, naravno, nije crno-bijela - županije u ovom trenutku zapravo imaju smisla: županijski stožeri su funkcionalni, prikupljaju puno podataka, reagiraju... Od Istre do Like i Darka Milinovića zaslužili su i pohvalu.
No, može li ovakva izvanredna situacija kao što je korona biti jedini argument za očuvanje županija? Davno prije izbijanja epidemije Ivan Jakovčić je ovako ocijenio njihov smisao: “Dok sam bio istarski župan rekao sam da nam županije kako su danas koncipirane uopće ne trebaju! Bez ovlasti i bez novca samo ideš na živce građanima koji čak još i moraju/mogu ići na izbore za takvu uškopljenu vlast. Dio općina sigurno treba ukinuti i reformirati javni aparat. Porezi bi trebali biti jak instrument za poticanje ulaganja i razvoj. To danas nije tako”. No pitanje je može li sutra biti tako? Sad je prilika. Stručnjak za upravu, sveučilišni profesor dr. Ivan Koprić, profesor i predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Instituta za javnu upravu, više je puta iznosio zanimljivu platformu poželjnih promjena lokalne i regionalne samouprave, ali i nekih elemenata središnje države, pa i javnog sektora.
Općinski centri
Hrvatska danas ima 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave: čini ih 428 općina i 20 županija plus Grad Zagreb. Broj općina trebalo bi, prema njegovu mišljenju, znatno reducirati. Dvojica geografa na čije nalaze se Koprić oslonio, Aleksandar Toskić i Dražen Njegača, 2015. godine istražili su kojim centrima gravitiraju veće prostorne cjeline u Hrvatskoj. Pronašli su da je takvih centara 123.
Oni bi - u osnovi - trebali biti centri novih općina, koje bi se oblikovale postupnim pripajanjem manjih i neodrživih cjelina centrima, što je proces koji bi trajao nekoliko godina. Te 123 općine zamijenile bi 556 sadašnjih gradova i općina. Županije bi, također postupno, trebalo ukinuti i umjesto njih formirati regije. Prema njegovu mišljenju, Slavonija i Baranja bile bi jedna regija, sjeverna i središnja Hrvatska druga, Primorje i Istra treća, a Dalmacija četvrta. Zagreb sa širim prostorom bio bi peta regija, piše 24sata.