'Molim vas, malo više takta u razgovoru s vozačem kamiona!'
Djelatnici u transportu – vozači kamiona jednako su poput zdravstvenih djelatnika, policajaca i volontera Crvenog križa zaslužni da u ovim okolnostima živimo koliko-toliko normalno jer materijal i roba moraju stizati na odredišta. Ali, dok se ova druge nerijetko doživljava kao heroje, vozači se susreću s prijezirom jer ih se poima kao kliconoše.
O tome smo razgovarali s Valterom Belušićem iz Obrša u općini Pićan, vlasnikom tvrtke Belušić Prijevoz, s ukupno deset zaposlenih.
„Ima raznoraznih situacija", rekao nam je i naveo primjer: „Vozio sam pijesak na gradilište na Labinštini. Kada sam izašao iz kabine, navukao sam masku. Činim to više zbog drugih, nego zbog sebe. I kada me vidio čovjek na gradilištu, rekao mi je: 'Da,da, stavite masku – mi smo ovdje kužni!'. A ja mu kažem: 'Gledajte, možda sam ja kužniji, nego vi! Nastojim vas zaštititi.' Onda je shvatio da je pretjerao, pa je promijenio stav“.
Njegov sin, također vozač, suočio se s obrnutom situacijom: "Kad je došao na ukrcaj, izašao je iz kamiona bez maske. Odmah su skočili na njega, da gdje mu je maska. A oni bez maske, bez rukavica, bez ičega!“
Od vožnje u inozemstvo odustali su zbog problema koje im to može prouzročiti. „Kad smo na utovar došli iz Kopra, odmah je nastala drama: gdje je šofer bio, što je radio, gdje je ukrcavao, gdje iskrcavao?! Ljudi bi nakon tih vožnji trebali biti u karanteni, pa smo od toga odustali“, objasnio nam je.
Vozaču bi kada dođe na odredište trebao biti dostupan toalet, ali vrata su za njih najčešće zatvorena. „Dosta je nezgodno kada naiđeš na zatvoreni toalet i nemaš gdje ni ruke oprati. Kada vozimo lokalno, onda uvijek možemo doći u skladište, a za duža putovanja nosimo sa sobom vodu i dezinfekcijsko sredstvo. Dezinficiramo ruke čim uđemo u kabinu“, kaže Belušić.
Razumije reakcije ljudi s kojim se susreću i ne poriče da su opravdane, ali poručuje: „Trebalo bi imati takta u razgovoru sa šoferom, ne postavljati pregrubo pitanja jer se onda čovjek osjeća kao da je ne znam što.“ (Robi Selan)
