Možda ćemo zbog korone početi naglašavati riječ zajednički!
Listajući današnji Jutarnji dobio sam flashback iz novinarskih studentskih dana, a potom još jedan lingvistički, čiji su korijeni u davnom skupu o Istrorumunjima. U Jutarnjem sam naletio na najavu sutrašnjeg TV priloga Studio na čijoj se naslovnoj stranici nalazi ekipa emisije Dobro Jutro Hrvatska, predvođena Mirkom Fodorom uz naslov u citatu: „Živimo za dan kad ćemo organizirati zajednički roštilj“.
Sjetio sam se odmah starog novinarskog pravila o izbjegavanju suvišnih, nepotrebnih riječi, odnosno pleonazama. Primjerice, čemu pisati planovi za budućnost, kad se planirati ionako mogu samo budući događaji? Dovoljno je reći planovi. Ili pisati zajedničko druženje? Pa zar postoji pojedinačno, samotno druženje?
E, ali korona je i taj aspekt života promijenila. Naslov na Studiju zato je sasvim OK, jer po sadašnjim anti-korona pravilima doista moramo organizirati samotnjačke roštilje, a ako je riječ o normalnom, onda treba dodati riječ zajednički. Prije korone to bi bio pleonazam. Pa zar postoji nezajednički, samostalni roštilj, gdje sam sebi bacaš ćevape i kotlete na metalnu rešetku?
Sjetio sam se onda i famoznog skupa o Istrorumunjima, gdje je netko rekao da jezik nestaje prestankom njegove uporabe, promjenom načina života ili smrću govornika. Tako su neki stari termini nestali s nestankom industrijskih ili poljoprivrednih praksi u čijem su se kontekstu upotrebljavali. Možda će zbog korone malo zakašljucati i jezik naš svagdanji. (Kristian Stepčić Reisman)
