'Da bismo opstali, morat ćemo ići na smanjenje prinosa'
Na prvi pogled čini se da vinarima koronavirus neće stvoriti probleme jer će vino koje ne mogu plasirati zbog zatvaranja ugostiteljskih objekata duže ležati i time dobiti na kvaliteti, ali stvari su ipak malo složenije. O tome smo porazgovarali s nagrađivanim vinarima: predsjednikom Udruge Vinistra Nikolom Benvenuttijem iz Kaldira, predsjednikom Udruge labinskih vinara Valterom Liculom iz Nedešćine, enologom Goranom Baćcem iz Kukurini i Damirom Dobravcem iz Rovinja. Usput rečeno, Benvenuttija i Dobravca je naš telefonski poziv zatekao u vinogradu.
„Dobra je stvar imati vremena za čekanje s vinom, ali većina vinara u svojim podrumima radi ta mlada, svježa vina, koja su trebala početi izlaziti na tržište u travnju i svibnju i to su vina koja se najviše vrte i s kojima se najbrže dolazi do kapitala koji vam omogućava da poslujete dalje“, kaže Nikola Benvenutti.
Prihodi vinara su svedeni su na minimum. „U početku je još i bilo neke prodaje, ali ljudi sve više 'stišću' i potrošnja je pala. Prodaje se nešto kroz trgovačke centre, vinoteke i online, ali novčanog tijeka nema, a fiksni troškovi su ostali isti“, objasnio nam je i dodao da je dobro što je država počela isplaćivati potpore za minimalne plaće jer treba plaćati radnika, a posla će u vinogradu svakim danom biti sve više.
Udruga je održala telefonsku sjednicu s koje je u krovno udruženje hrvatskih vinara uputila mjere koje predlaže Ministarstvu poljoprivrede.
Goran Baćac svoj je plasman vina opisao kao „nula bodova“. „Vino može stajati, to nije problem, ali moraš i funkcionirati. U dvanaestom mjesecu imali smo popunjene termine za salu za kušanje od 18. ožujka do 15. lipnja. Kupio si boce, naručio čepove, zaposlio dvije radnice za posluživanje, istrošio si se maksimalno i sada očekuješ da ti se to počne vraćati i onda dođe taj dan – blokirano sve! Čuo sam se s agencijama u Austriji i Češkoj s kojima radimo i rekli su mi da ako sve bude dobro, možemo biti zadovoljni ako nam prvi gosti dođu početkom osmog mjeseca“, rekao nam je.
Smatra da je neizbježno smanjenje nabavka grožđa na jesen, što će stvori poteškoće ljudima od kojih grožđe kupuju. Zaposlene će nastojati zaštiti.
„Zatražili smo od države potpore za minimalac i nadam se da će s time biti sve u redu, pa da ljudima možemo doplatiti ostatak plaće. Dat ću sve od sebe da ih zadržim i da ne budu zakinuti“, poručio je Baćac.
„Treba investirati i održavati vinograd. Konkretno, naš OPG sadi novi vinograd, neki vinari imaju zaposlene radnike, drugi kredite za opremu i sve to treba financirati, a plasman je totalno stao i prihoda nema. Uskrs je tu, turista nema i neće ih ni biti, a mislim da ni od turističke sezone neće biti ništa“, kaže Valter Licul o stanju na Labinštini, gdje je vinarstvo zbog sastava tla i veće nadmorske visine nešto drugačije u odnosu na ostale dijelove Istre.
“Morat ćemo sačuvati vina u nekom obliku. Mi, u našem OPG-u, nešto ćemo botiljirati, a nešto ćemo, pretpostavljam, ostaviti u inoks bačvama, pa ćemo ići na smanjenje prinosa u vinogradu ove godine i onda ćemo vidjeti što će biti sljedećih godina jer neće to krenuti kao da se ništa nije dogodilo.“
Pomoć koju nudi država je, naravno, dobro došla, ali odgođeno plaćanje za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i doprinose trebat će kad– tad podmiriti.
Dobra je vijest da je stanje u vinogradima dobro. „Kod nas vegetacija još nije krenula kao na zapadnoj obali Istre, pa nagle promjene u temperaturi nisu utjecale na trsove, ali, evo, jutros je bilo mraza u Nedešćini i nadamo se da mraza više neće biti od polovice travnja na dalje“, rekao nam je Licul.
Damir Dobravac pokazao se kao nepokolebljivi optimist jer odmah nam je dao do znanja: „Ja vam nikada neću reći da nećemo prodati vino!“
Stanje ipak sagledava realno: “Svako vino se radi ta svoj 'štajun' i već je lagano trebala krenuti svježa malvazija. Normalno je da smo vezani za turizam i normalno da ove godine nećemo sve prodati, ali prodat će se druge godine. Jedino što možemo napraviti ove godine je reducirati berbu i raditi vina za odležavanje. Skinut ćemo prinose i dobiti vina veće kvalitete. Dakle, umjesto da, recimo, dobijemo imamo dva i pol kilograma grožđa po trsu, imat ćemo kilogram i pol i imat ćemo više vrhunskih vina.“ Smatra da će vinari naći načina da se izvuku i da će se na kraju sve izbalansirati. Na kraju krajeva, vino se može pustiti da se pretvori u ocat, a ocat je proizvod koji se traži. (Robi Selan)