Hodočasnici iz Barbana, Sutivanca i Cera posjetili Mariju Bistricu

Oko devedeset hodočasnika iz Barbana, Sutivanca i Cera hodočastilo je prošlog vikenda u Mariju Bistricu, Ludbreg i Varaždin. Župljani su krenuli autobusom rano ujutro da bi već oko 11 sati stigli u Mariju Bistricu. To je jedno od najvećih, najpopularnijih i najposjećenijih Marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Nakon kraćeg obilaska svetišta, ispovijedi i individualnih molitvi počela je sveta misa koju je predvodio župnik Bernard Jurjević a pjesmom uveličao župni zbor župe Sv. Nikole iz Barbana.

Svetište Majke Božje Bistričke najpoznatije je po kipu crne gospe koji potječe iz 15. st. Brojna hodočašća vjernika intenzivirala su se nakon 1715. godine. U povijesti crkve i svetišta posebno se ističe nekoliko događaja od kojih je znakovit veliki požar koji je 1880. godine znatno oštetio crkvu ali oltar s kipom ostao je neoštećen. Papa Pio XI je proglasio crkvu Majke Božje Bistričke manjom bazilikom a zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer je 1935. čudotvorni kip Marije i malog Isusa okrunio zlatnim krunama te proglasio Mariju Kraljicom Hrvata. 1971. godine je bistričko svetište proglašeno Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Odlukom kardinala Josipa Bozanića 2000. godine je bazilika Majke Božje Bistričke postala jedna od četiri oprostne crkve.

Nakon mise smo nastavili hodočasničko putovanje vožnjom pitomim krajolikom prema Ludbregu, središnjem naselju i modernom centru Ludbreške podravine u Varaždinskoj županiji. Posjetu Ludbregu započeli smo razgledavanjem župne crkve Presvetog trojstva, najznačajnije sakralne građevine u Ludbregu koja se spominje još 1334. godine a izgrađena je u baroknom stilu, oslikana freskama slikara Mirka Račkog. Kapelan župne crkve upoznao je hodočasnike ukratko s povješću Ludbrega i značajem relikvije Predragocijene Krvi Isusove koja se od 1513. godine čuva u župnoj crkvi. Ampulica sa Predragocijenom Krvi Isusovom nalazi se u pokaznici (mostranci) izrađenoj 1721. Prema predaji događaj čuda dogodio se u kapeli Svetog Križa u dvorcu Baćani 1411. godine.

Čudesna ozdravljenja

Od tada su se prema predaji počela događati čudesna ozdravljenja po zagovoru Presvetoj Krvi. Papa Leon X je naložio da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu a u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovom bulom je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocijene Krvi Isusove. Svećenik Bernard Jurjević je predvodio molitvu i klanjanje hodočasnika pred relikvijom u župnoj crkvi Presvetog trojstva.

Obilazak Ludbrega nastavili smo posjetom dvorcu Baćani i kapeli Svetog Križa u kojoj se dogodilo čudo pretvorbe. U dvorcu je sada nalazi radionica Hrvatskog restauratorskog zavoda. Posjetili smo i u novije vrijeme izgrađeno Svetište Predragocijene Krvi Kristove koje se sastoji od Zavjetne kapele Hrvatskog sabora i postaja Križnog puta čineći izložbu mozaika od murano stakla na otvorenom. Kao zanimljivost iz Ludbrega saznali smo kako se on smatra centrom svijeta, o čemu je na glavnom trgu postavljena instalacija u obliku koncentričnih krugova

Vodičkinja nam je skrenula pozornost i na mladu hrvatsku atletičarku Saru Kolak koja je rodom iz Ludbrega i prva je sportašica koja je uspjela baciti koplje dulje od 60 metara. Ona je nakon nekoliko osvojenih brončanih medalja, na Olimpijskim igrama 2016. održanim u Rio de Janeiru osvojila zlatnu medalju bacivši koplje 66,18 metara. Grad Ludbreg joj se odužio postavljanjem spomen-ploče s iznosom duljine njezinog osobnog i državnog rekorda.

Putovanje smo u večernjim satima nastavili do Varaždina, grada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, smještenog uz rijeku Dravu. Varaždin je povijesno, kulturno, obrazovno, gospodarsko, sportsko i turističko sjedište Varaždinske županije. Dočekala nas je ljubazna i veoma elokventna vodičkinja gospođa Ingrid koja je hodočasnike upoznala s brojnim povijesnim zanimljivostima o Varaždinu. Grad se prvi put spominje 1181. godine te se postepeno razvija u tipičan srednjovjekovni grad u kojem se razvijaju obrti. U slijedećih 400 godina mjenjajući vladare nastavlja rast i razvija se u trgovačko središte.

Jedna od posebnih draži razgledavanja Varaždina bilo je to što smo došli u večernjim satima pa je razgledavanje bilo romantično uz svjetlost uličnih fenjera i javne rasvjete. Razgledali smo najstariji dio grada Varaždina kojega krase brojne palače i crkve. Saznali smo kako je u gradu djelovalo nekoliko crkvenih redova: isusovci, franjevci, uršulinke, kapucini i pavlini. Izgradnja baroknih crkvi i samostana znatno je doprinijela urbanističkoj slici Varaždina koja je uglavnom ostala do današnjih dana.

Sjećanje na zajedničku molitvu

U povijesnoj jezgri Varaždina nalazi se niz veoma lijepih plemićkih palača koje su mahom građene od druge polovice 17. st. do početka 18. st. Jedna od ljepših je palača Patačić, vrlo raskošna pročelja i s ugaonim ekerom. Na glavnom trgu se ističu palača grofova Drašković i Gradska vjećnica a u obližnjoj ulici palača Varaždinske županije. U urbanom prostoru Varaždina nalazi se i više javnih skulptura. Vidjeli smo Meštrovićev kip Grgura Ninskog ispred Franjevačke crkve te obišli Anđelinjak kao primjer moderne umjetnosti. Iz dosta kratkog razgledavanja grada možemo zaključiti kako je Varaždin grad bogate povijesti i kulture koju živi i u današnje vrijeme.

Hodočasnicima će u sjećanju ostati odlično i veselo društvo tijekom putovanja, zajednička molitva u jednom od najvećih Marijanskih svetišta u Mariji Bistrici, klanjanje Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, duhovnost i blagoslov zajedništva, kao i upoznavanja znamenitosti posjećenih gradova i njihove bogate povijesti. Posebnu zahvalnost hodočasnici duguju svećeniku Bernardu Jurjeviću na besprijekornoj organizaciji hodočašća i duhovnom vodstvu. (Nevia Kožljan)