Što imaju zajedničko krkavina, vučja stopa, tartuf i čovječja ribica?

0
Svake godine tijekom jeseni u Livadama se održavaju "Dani Zigante tartufa" (foto: Duško Marušić/PIXSELL)
Svake godine tijekom jeseni u Livadama se održavaju "Dani Zigante tartufa" (foto: Duško Marušić/PIXSELL)

Na istarskom geografski ograničenom području koje je i ekološki izolirano, obitavaju brojne endemske vrste. Od flore to su „istarska krkavina“, „istarska vučja stopa“, „učkarski zvončić“, „istarski kukurijek“, „istarski zvončić“, „karanfil -Tommasinijeva merinka“.

Kopnena fauna krških istarskih planina Učke i Ćićarije u šumama, na siparima i stijenama ima uglavnom puževa, stonoga i tvrdokrilaca koji su osobito brojni u špiljama i podzemnim vodama. Tu se posebno ističe poznata „čovječja ribica“, endem podzemnih voda dinarskog krša. U Istri su ugroženi endemi „jadranska jesetra“, „primorska paklara“, „belica“, „mren“, „glavatica“, „žutalj“, „glavočić vodenjak“.

U ovom edukacijskom prilogu, donosimo vam opis nekih biljaka koje su istarski endem:

„Istarska krkavina“ (Rhamnus intermedius var. istriacus ), grmolika biljka iz porodice Rhamnaceae, visine 40 do 80cm, malih zelenožućkastih cvjetova u pazušnim cvatovima. Plodovi su joj koštunjičavi, crne boje u zreloj fazi. Od vrste Rhamnus intermedius razlikuje se po jednostavnim listovima eliptična oblika (2 do 2,5 puta duljih nego što su široki) i po duljini peteljke (oko 6mm, umjesto oko 3mm). Raste uglavnom u garigu, na stjenovitim padinama i na suhim pašnjacima u sjeverozapadnom  pojasu istarskog priobalja, gdje ima endemsko obilježje.

„Istarska vučja stopa“ (Aristolochia pallida var. istriaca; Aristolochia lutea), zeljasta samonikla biljka iz porodice Aristolochiaceae. Raste u šikarama i na suhom neobrađenom zemljištu srednje Istre. Ima endemski značaj. Visine je 10 do 30cm, s dvospolnim cvjetovima bez vjenčića. Blago je otrovna! Razlikuje se od vrste Aristolochia pallida po velikoj čaški, duljine 5 do 7cm, umjesto 3 do 5cm, većinom purpurne boje, sa zadebljanjem na sredini i tanjem dijelu na otvoru koji završava jezičkom.

„Istarski kukurijek“ (Helleborus multifidus Vis. subsp. istriacus Schiffner Merxm. & Podl.), zeljasta trajna biljka iz por. Ranunculaceae. Endemskog je obilježja, visine 20–30cm, otrovna. Razlikuje se od vrste Helleborus multifidus po listovima koji se dijele na 10 do 14 segmenata, većinom do polovice, koji su nazubljeni (dužine zubaca 4–8mm). Listovi nastaju nakon cvjetanja i traju do naredne zime. Cvjetovi su gotovo viseći, bez mirisa, promjera 3,4–5cm, s laticama koje se na rubovima ne preklapaju. Raste u šumama i šumskim proplancima Istre, u većem izobilju u istarskom dijelu.

„Istarski zvončić“ (Campanula istriaca), zeljasta biljka iz porodice zvončića  (Campanulaceae),  istarsko-kvarnerski endem. Raširena je na istočnoj obali Istre (Plomin, Sisol, Brseč), te na Cresu, Krku, Plavniku, Rabu, Pagu i kraj Jablanca te u okolici podnožja Velebita. Naseljava pukotine obalnih stijena u endemičnoj zajednici Campanulo-Centaureetum dalmaticae. Vrlo je atraktivna vrsta, kojoj treba primjereno hortikulturno vrjednovanje.

„Učkarski zvončić“ ili Tommasinijev zvončić (Campanula tommasiniana), biljka iz porodice  zvončića (Campanulaceae). Stenoendemična, reliktna vrsta, ograničena na usko područje masiva Učke (Vela Učka, Mala Učka, Lovranska i Mošćenićka Draga) i Planika. Naseljava pukotine sjenovitih vapnenačkih stijena, od razine mora do otprilike 1000 metara nadmorske visine, u endemičnoj zajednici Campanuletum tommasinianae-justinianae. Vrlo je privlačna vrsta, koja još nije primjereno hortikulturno vrednovana.

„Tommasinijeva merinka“ (Moehringia tommasinii), biljka iz porodice karanfila  (Caryophyllaceae) ,endem istarskog krškoga ruba. Ima linearne i suličaste listove te male, bijele cvjetove. Cvate od travnja do svibnja. Raste na liticama u pukotinama stijena, na djelomice vlažnim i zasjenjenim mjestima. Uobičajeno joj je nalazište Osp u slovenskoj Istri, a nalazi se i u dolini Glinščice te iznad Črnoga Kala, Podpeči, Buzeta i Istarskih Toplica. Prvi ju je opisao C. Marcheseti te je nazvao po tršćanskom botaničaru Muziju Tommasiniju.

Zbog uskog područja života i uništavanja staništa na kojima obitavaju, te su biljke uvijek ugrožene. Samo jedno drvo kroz 150 godina proizvede čak  9.900 kilograma kisika. Globalno zagrijavanje, požari, prekomjerno nekontrolirano krčenje ili loše održavanje istarskih šuma su neke od prijetnji endemskim vrstama, ali šumama općenito. Šuma nije samo drvo, potok nije samo voda.

Istarski bijeli tartuf, lat. Tuber magnatum nije endemska vrsta ali ima ta obilježja jer se, dokazano je razlikuje od onih iz talijanskih regija Piemonte, Alba, Aqualagna gdje nam Talijani čak i pomažu isticanjem osobnosti njihovog tartufa „Tartufo di Alba“ kako ga promoviraju u svijetu. Pa ako je njihov drugačiji, onda je i naš je od njihovog. Ali sa puno više svih onih minerala koji se oko Sv. Stjepana, Minjere i svih okolnih uzvisina, vodom i uzbudljivim podzemnim putovanjem micelija do doline sakupljaju na kraju u Motovunskoj šumi i po okolnim „poštama“.

Endemi su još jedna osobitost Istre, u ovoj temi biološka. Njihovoj zaštiti treba ubuduće posvetiti veću pozornost kako se ne bi dogodili slučajevi poput uništenja faune zagađenjem podzemnoga sustava naših rijeka ponornica, špilja, kraških jama, ali i „uništavanja legalnim nejasnim i nedorečenim pravilnicima“ . Naša endemična flora i podzemna fauna su među deset najbogatijih ekosustava ne samo u Europi nego na svijetu. Spavamo li mirno? Jesu li naše istarske endemske vrste sigurne? (Robert Marušić/Istragram)

 

 

 

 

loading...

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa

VOZAČ/VOZAČICA TRANSFERA / TRANSFER DRIVER

Do: 20.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA

SERVIR / KA - SERVER

Do: 20.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA

RECEPCIONAR/ RECEPCIONARKA - RECEPCIONIST

Do: 20.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA

POMOĆNI RADNIK/ICA U KUHINJI

Do: 30.06.2020.

POREČ-PARENZO, ISTARSKA ŽUPANIJA