I Istra ima Route 66: državna cesta 66 spaja nostalgičnu Istru

Ceste su oduvijek spajale. Njima se putovalo u svim godišnjim dobima. Stare ceste su napravljene po standardima zaprežnih vozila kako širinom, veličinom, odmorištima, tako i nagibom, u zavjetrinama, uz brda i brijegove.

Danas u puno bržem svijetu, tražimo brže i više putne standarde. Cilj: Čim prije iz točke A u točku B.

US Route 66, bila je dugačka 3.940 km, postavljena je 1926. godine, cesta koja je spajala istok i zapad Amerike od Chicaga preko država Missouri, Kansas, Oklahoma, Texas, New Mexico i Arizona do Los Angelesa. Od 50-ih godina počela je gubiti na važnosti zbog nove mreže američkih autocesta da bi sredinom 80-ih izgubila i federalni status. To je najpoznatija cesta na svijetu.

I Istra ima cestu koja nosi oznaku 66, točnije D66 (Državna cesta 66). Ona povezuje istok Istre sa zapadom Istre. Dugačka je 91 kilometar, započinje u Lovranu i preko Medveje, Moščeničke Drage istočnom obalom Istre vodi Vas preko Brseča do Plomina i dalje preko Vozilići u Labin, Rašu, most Raša do Barbana pa prema Manjadvorcima i Prodolu do Marčane, Loborike i do ruba Šijanske šume, pregrađa Pule.

Istarski “Route 66” koja se tako i zove (D-66) spaja onu nostalgičnu Istru, danas lijepu turističku, nekad nezaobilaznu važnu gospodarsku rutu kada tunela Učka i autocesta nije bilo a živjeti se moralo.

Američka i istarska priča se poklapaju ne samo u broju “66”, već i u nagovještaju novih suvremenih prometnica koje nezaobilazno pod tepih povijesti guraju prirodne pravce, zavojite romantične puteve koje su stari majstori projektirali. Most preko Mirne, most preko Raše, cesta kod Lima, prijelaz preko pruge kod Vodnjana, zavoj u Cerovlju ili Krasici i zakuhala voda nakon uspona u Vižinadi. Sve manje ima toga.

Do prve jače bure, juga, snijega ili neke druge prirodne nepogode, a onda su one stare uvijek prohodne. Kao u Dalmaciji. (Mr.sc. Duško Dragičević/ Istragram)