Memorijal Đoser je HTV-u bio poticaj za pokretanje Dore i Porina
Pet desetljeća je dvije trećine prosječnog životnog vijeka muškaraca u nas. A 50 godina malonogometnog kluba, još je rjeđi jubilej, koji će se dugo pamtiti.
Uostalom Park Avenija samo je sedam godina mlađa od pulskog prvoligaša Istre. Pa je zasigurno već sada ušla u anale nogometnog sporta u Puli.
O rezultatima i sportskim uspjesima našeg slavljenika nek pišu drugi, a ja bih se ovom prigodom osvrnuo u nekoliko redaka na moje impresije vezane uz kontakte i suradnju s 'avenijašima'.
Memorijal Đoser
Dakle, od 1988. pa do čini mi se 2003. godine radili smo zajednički mastodontsko estradnu-sportsku humanitarnu mafestaciju Memorijal Đoser, u spomen na prerano preminulog od raka pjevača rock-grupe Atomsko sklonište.
I u tih 16 godina napornog zajedničkog rada, napravili smo najveću i najuspješniju priredbu domaće estrade i medija u nas. Ona je bila poticaj Hrvatskoj televiziji da po sličnom obrascu iz Pule, pokrene u Opatiji velike priredbe kao što su Dora i Porin.
Inače, o Memorijal Đoser u domaćim medijima između stotine najrazličitijih tekstova, izvještaja i komentara, nikad nije objavljena niti jedna negativna rečenica ili članak. A od humanitarnog čistog prihoda, svojedobno je pulskoj Općoj bolnici kupljen Mamomat Simens 2000, skupocjeni aparat za rano otkrivanje raka dojke u žena.
Četverodnevni program sa 400 izvođača
A prigodom same organizacije, kolega Zoran Simić i ja u Zagrebu, surađivali smo sa Vladom Orlićem, Marijanom Milovanom, Milanom Rašulom i Marijanom Krivičićem. Naravno ponekad i nije bilo baš lako složiti četverodnevni program sa otprilike 400 izvođača, pjevača i nogometaša, te uvijek dodatno radoznalih novinara. Uz sve to osigurati adekvatan hotelski smještaj za nekoliko dana, te dodatne after-party programe kako bi se gosti u Puli što bolje osjećali.
Pa onda povrh svega, posložiti zanimljiv glazbeni program, kako bi HTV mogla snimiti bar 4-5 emisija, uz sate i sate direktnog javljanja Hrvatskog radija i brojnih drugih radio-postaja.
U cijeloj toj mastodontskoj organizaciji, mora se priznati da smo djelovali jako dobro i profesionalno i sve probleme rješavali smo u hodu.
16 godina bez Memorijala
A vrijeme neumitno leti, pa je tako naših 16 Đosera prohujalo brzo, a evo već je i 16 godina da je Memorijal Đoser otišao u estradno-sportsku povijest, kao manifestacija o kojoj će se dugo pričati i pamtiti po svemu najboljem.Kao što je većina estradnjaka u nas i pamti.
Pa se znamo se tako često, moj frend iz osnovne škole Simke i ja podsjetiti tih dana. A i kad god sretnem Vladu, Mesketas, Mileta i Krivoga prisjetimo se naše bolje zajedničke estradno-sportsko organizatorske prošlosti, koje je, eto, odnijela rijeka bez povratka. Zato sa zadovoljstvom i nostalgijom mogu reći da je priča o našem slavljeniku ujedno i priča o Park Aveniji naše mladosti. (Damir Strugar)
