Političari volonteri ili po čemu je Glorija Paliska drugačija?
Danas se u čitavom svijetu obilježava Međunarodni dan volontera. Proglasila ga je opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine i od tada se svake godine 5. prosinca obilježava Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak.
Dragovoljni rad (ili francuska posuđenica volonterstvo, volontarijat) je rad osobe koja obavlja posao za dobrobit drugih bez financijske naknade. Najčešća vrsta dragovoljnoga rada je sudjelovanje u aktivnostima nevladinih organizacija pojedinačno ili kao dio dragovoljnoga društva ili dragovoljne skupine. Razlozi za uključenje u dragovoljni rad su obično moralne prirode i ovise o individualnim pristupu sustavu vrijednosti. Uključuje se uglavnom radi pružanja pomoći drugim ljudima, kako bi se promijenio svijet koji ih okružuje na bolje.
Ovaj kratki uvod i objašnjenje volonterstva iz Wikipedije dala sam kako bih naglasila koliko se riječ volontiranje često zloupotrebljava, naročito među političarima. Naime, u političkoj praksi demokratske Hrvatske, nakon novog ustroja općina i gradova, uvriježio se termin (grado)načelnik volonter. Dakle, postoje lokalni čelnici koji dužnosti gradonačelnika ili načelnika općine obavljaju volonterski.
Termin načelnik volonter je običan spin
Međutim, termin načelnik volonter običan je spin, čak bih se usudila reći fake. Naime, načelnici volonteri u pravilu načelničku dužnost ne obavljaju besplatno, odnosno na dobrovoljnoj osnovi, već za svoj rad dobivaju naknadu. Razlika je jedino u tome što to nije klasična plaća i što se trošak načelničke naknade u proračunima općina koje vode 'volonteri' ne vodi pod stavkom plaća djelatnika općine.
Načelnici volonteri najčešće su osobe koje su zaposlene u nekim drugim tvrtkama ili imaju vlastite privatne tvrtke u kojima ostvaruju svoja prava iz radnog odnosa, a za 'volontiranje' u općini dobivaju mjesečne naknade, koje se, ovisno o općini, kreću od 5 do 10 tisuća kuna mjesečno. Zbog toga je prilično licemjerno takve načelnike nazivati 'volonterima' jer mnogi radnici mogu samo sanjati plaće u visini njihovih 'volonterskih' naknada.
Jedan od rijetkih i svijetlih primjera istinskog volontiranja bio je slučaj raške načelnice Glorije Paliska. Ona je, kada je u srpnju 2013. godine postala načelnica Općine Raša, prvih šest mjeseci dužnost obavljala volonterski. Naime, s obzirom da joj je ugovor s bivšom firmom Holcim, u kojoj je do tada radila, trajao još šest mjeseci, Paliska je dužnost načelnice obavljala doslovno volonterski, odnosno besplatno iako to po zakonu nije bila obavezna, jer je poput mnogih svojih kolega diljem Hrvatske šest mjeseci mogla primati plaću iz Holcima i istovremeno primati mjesečnu naknadu kao načelnica volonterka.
Glorija Paliska u raške jaslice uložila vlastita sredstva
U proračunu Općine Raša za plaću ili naknadu načelnika do kraja 2013. godine bilo je planirano 150 tisuća kuna i da je Općina te novce ili manji dio utrošila na plaću ili naknadu Glorije Paliska nitko je zbog toga ne bi prozivao ni joj prigovarao, jer je takva praksa sasvim uobičajena u čitavoj Hrvatskoj, uključujući Istru, gdje je, primjerice 'volonter' bio bivši načelnik Općine Barban ili je to sadašnji načelnik Sv. Petra u Šumi.
No, Glorija Paliska učinila je drugačije. Odrekla se mjesečne naknade koja joj pripada i posao načelnice općine Raša doslovno šest mjeseci obavljala besplatno. Planirana sredstva za svoju plaću ili naknadu, u visini od 150 tisuća kuna, usmjerila je u opremanje jaslica u sklopu raškog dječjeg vrtića, pa se slobodno može reći da je Glorija Paliska u raške jaslice uložila i vlastita sredstva.
Neki pali razred, Paliska ga preskočila
Inače, o raškoj načelnici, koja svojim potezima i načinom rada često odskače od modusa operandija tipičnih lokalnih čelnika, nedavno sam čula još jedan zanimljiv podatak. Ona je, možda jedina među općinskim načelnicima u Hrvatskoj, preskočila razred u srednjoj školi. Naime, s obzirom da je bila napredna učenica, Glorija je nakon završenog drugog razreda srednje škole, tijekom ljetnih praznika položila sve ispite iz trećeg razreda i onda najesen upisala četvrti razred. Svaka čast.
Ne znam postoji li još neki općinski načelnik koji je preskočio razred u srednjoj školi ali sasvim sam sigurna da među 128 hrvatskih gradonačelnika i 428 načelnika ima onih koji su padali razrede u školi. I ne treba ih tražiti samo među HDZ-ovskim općinama i gradovima po Slavoniji i Dalmaciji. Bilo ih je i kod nas u Istri. Samo na Labinštini su u proteklih 26 godina dvije općine vodili načelnici koji su u srednjoj školi ponavljali razrede. (Eleonora Vlačić)
