Sonja Sabol: Ispovijest 'fatalne žene' (foto)

„Živite srcem lava a ljubite dušom anđela!“, poruka je koju nam šalje strastveni radoholičar Sonja Sobol. Ova mlada gospođica veliki je radoholičar koja svoj život ispisuje upravo lavljim srcem, hrabro kročeći kroz život. Kada u jednoj osobi spojite nespojivo, Merlin Monroe, Audrey Hepburn te literarne velikane novog doba kao što su Paulo Coelho i Charles Bukowski, u kojima Sonja pronalazi inspiraciju, znajte da Vam, dragi čitatelji, ne preostaje ništa drugo, nego da ostanete zapanjeni i iščekujete s velikim nestrpljenjem knjigu naše drage Sonje.

Ostavši zapanjen Sonjinim karakterom i marljivošću koji izviru iz ove djevojke, sa sigurnošću tvrdim da Vas očekuje neočekivano. Na kraju, za Sonju  mogu reći da je žena za koju vjerujem da će promijeniti način percipiranja i poimanja ljubavi. Povod ovog razgovora bila je najava  skorašnjeg izlaska njezine knjige intrigantnog naziva: „Ljubav fatalne žene“ stoga smo susret uz čašicu razgovora održali na terasi hotela Park u Rovinju.

Kroz smijeh prisjetili smo se Pula film festivala 2015. na koji je došla u grudnjaku i izazvala medijski skandal (o čemu je naš portal pisao ovdje), to je, kako kaže, iza nje i danas nakon završenog teološkog fakulteta ima svoj obrt za čuvanje djece u Zagrebu. Ova rođena Rovinjka, iako uspješno vodi svoj vrtić i bavi se pisanjem knjige, svojom osebujnom pojavom ne ostaje nezapažena te često zagolica  maštu mnogima. Dodaje - kako voli posjećivati  pulski festival  i sl. događanja gdje se može uz ostalo, ponekad i ekscentrično, modno izraziti, a pored svega, Sonja je posve jednostavna djevojka, u ljubavi predana, strastvena no nikada žrtva odnosa.

Po struci sam diplomirani teolog sa završenim kompetencijama za nastavnika, osim rada s djecom, zaokuplja me i pisanje zato je i nastala ova knjiga, u kojoj  nije riječ o nikakvom ljubavnom romanu, već idem direktno u srž svega. Oblikovala me prošlost, ljudi koje volim, mjesta, događaji...  Meni je kaos svojstvena stvar kao nekome jutarnja kava. Kada nekoga volim, dat ću mu cijeli svijet i dignut ga u nebesa jer mi godi osjećaj koji stvaram s njim. Za obitelj i prijatelje dat ću svoje srce i dah, a sebi ga oduzeti. Srce je kockar, a ja se kockam svakodnevno.

Stigma života - ona sama

Na upit odakle takav naslov knjige, kaže da je stigma njezinog života - ona sama, i nastavlja - kako izgled nema veze s onim što je ona, jer ju normalno nikada nije oduševljavalo. Vjeruje u  jednu pravu ljubav, onu iskonsku gdje gorite zajedno, dodala je.

-U svemu dajem 100% sebe . U svakom poslu ima većih napora, mana itd., no ukoliko radite to što volite, onda na to ne gledate kao na posao, to vam je užitak i kao takav vam se prolongira kroz dan. Voditi privatan biznis nije nimalo lako, no mogu  reći da kada dostignete nivo zadovoljstva, novac je samo nagrada za Vaš trud, on prestaje  biti prioriteti tu kreće  igra moći i poštovanja. Imam izraženu radnu etiku i smatram kako muškarac pored djevojke ne može biti doma i izležavat se. To mi je odbojno. Muškarac mora biti muškarac.

Međutim, dodaje, kako je težište problema u odgoju, roditeljima i sustavu. Smatra da je funkcija roditeljstva danas poremećena, i da bi roditelji više trebali provoditi vrijeme s djecom a ne, neprestano im kupovati stvari kako bi to „izgubljeno“ vrijeme s njima nadomjestili. Drži da je izgubljeno vrijeme, uvijek izgubljeno, a da su razno razni primjeri bacanja djece po shopping centrima u izljevima bijesa neposluha, van svake pameti.

-Roditelj treba poznavati svoje dijete u njegovoj najgoroj domeni, a ne samo najboljoj. Za dijete je najveće bogatstvo kada pred roditeljima nema tajni i pred kojima može sve slobodno reći. Moji su roditelji su uvijek bili tu za mene, i bit će zauvijek na ovom ili onom svijetu. Istina je da su djeca slatka, ali ona, kao i odrasli, imaju svoje mane i trenutke kada nisu dobri. Svatko treba krenuti od sebe, i da bude dovoljno razborit kako bi svoje dijete, nećaka ili unuka uputio na pravi put. Treba imati određenu dozu strogoće, reda, rada i discipline. Mora se znati tko je roditelj a tko dijete, a ne obrnuto. Što se tiče sustava, tu polazim od sebe, uvijek treba reagirati na vrijeme, i govoriti istinu kakva god ona bila! Sustav ne može mijenjati, no mi  možemo mijenjatisebe. Kada jednom naučite dominirati i ophoditi se vrsno u svom poslu, vi postižete jedan stadij gdje Vam nitko neće govoriti kako i što da radite, ali  put, od početaka  do iskustva, do prave radne etike i zadovoljstva klijenata, dug je proces i tu opstaju samo oni  umno jaki.

O roditeljima emotivno

O svojim roditeljima govori emotivno i biranim riječima. Za nju su oni najveća ljubav koju nosi u svom srcu i s kojima je oduvijek imala otvoreni odnos. Kaže kako nije bilo tabu tema kod kuće. U isto vrijeme, u pokušaju da objasni cjelokupnu situaciju razmišljajući od čega da  krene, zastaje joj glas na spomen svog oca koji je preminuo prije  četiri godine. Napominje da će mu uvijek biti zahvalna na svemu, a pogotovo na riječima koje joj je  uputio i kojima se ujedno i vodi: “BUDI JAKA I BUDI UPORNA.“ Također, i za vlastitu majku kaže da je žena koja je prošla svojevrsnu katarzu i od koje je mnogo naučila.

- O mojoj privatnosti, i o tome kakva sam ja, treba pitati moje društvo, oni me znaju najbolje. Zbog njih sam isto tako ovo danas što jesam. Svaka osoba od njih ima jedan zaseban dar u svom srcu kojim sam se vodila. Ljubav, oprost, vjera i snovi. Poznajem mnogo ljudi no moj krug pravih prijatelja je malen poput školjke koja sadrži svoj biser. Privatno sam nekako introvertna što se zapravo kosi iz razloga jer imam dosta izraženu ličnost i jak karakter. Mir mi je često neophodan te smatram da je ključ moje osobnosti. Volim čitati knjige, volim se osamiti iako sam društven tip. Ne gledam televiziju. Volim slobodu i ona mi je prijeko potrebna da bih mogla funkcionirati.

Svjesna je svog vatrenog temperamenta, no s godinama  je naučila da je to samo trenutak o kom valja  razmisliti prije izgovorene riječi. Ljutnja je za nju relativno stanje koje ovisi od situacije i osobe. Priznaje da može biti veoma direktna i brutalno iskrena ukoliko ju netko s namjerom povrijedi.

-Ukoliko me netko i povrijedi ,samo odem, oprostim i više se ne osvrćem nazad. Međutim, nisam konfliktna osoba, ali ako mi netko dira obitelj, onda ne biram  riječi, ni vrijeme ni mjesto. Uvijek kažem, sa mnom možeš kako god želiš, ali voljene osobe mi ne diraj jer tu prestajem biti ja.

Za nju je pravi muškarac onaj koji je dovoljno umno jak, te se grozi nesigurnih i iskompleksiranih muškaraca. Kaže da joj se rijetko tko zasviđa, te da je tip žene kojoj je potreban netko tko će znati kako sa ženom u svakom smislu. Tip muškarca koji će pridobit njezinu pažnju mora biti ostvaren, radišan, ambiciozan, inteligentan i intuitivan, također mora biti strastven jer bez strasti nema ničeg ona sve pokreće.

Radije prolivene plahte, nego pospremljen stol

-Bit ću Vam iskrena i  shvatite to kako želite- radije prolivene plahte crvenim vinom i umrljane ružem od usana, nego uredno pospremljen stol. Muškarac mora preuzeti inicijativu i igrat se sa mnom. To  je kao vatra koja je spremna  razbuktati još veći plamen i potom gorite zajedno. Mora me znati osjetiti kako bih mu mogla dati najbolju verziju sebe. Mora imat dušu.

Nakon ovako detaljnih opisa i razgovora vođenog na terasi s kojeg puca pogled na more i stari dio grada, pada mi na pamet pitanje, koji joj je najupečatljiviji kompliment kojeg je dobila, na što ona u jednom dahu: „Da sam opasna“ nakon čega je puštam, jer u ovakvom odnosu snaga shvaćam da,  glavnu riječ i misao vodilju moram prepustit dami da je nosi kroz ovaj polusatni intervju.

- Vjerujte mi, svaka je žena  lijepa na svoj  način. Kad Vas neki muškarac analizira, on sluti svaki vaš pokret i čin koji ćete uraditi, a to može biti jako sexy. Volim strast ,ali živim za ljubav. Vjerujem u  jednu pravu, iskonsku ljubav, sve su ostale  putovi do nje. Samo Vam jednom koljena klecaju, samo jednom gorite pred tom osobom, samo jednom drhtite i pamtite, zbog toga će i moja  knjiga biti upečatljiva  jer je ispunjena dozom erotike, otvorenim govorom o životnim previranjima, precizna  zbog mojih iskustvenih  uvjerenja o ljubavi i sadašnjosti s kojima  se  isprepliće karma prošlog života. Mogu  reći da je pisana sa srcem i ciljem.

Na upit da li ljudi moraju proći kroz neku katarzu da bi mogli drugima pričati o tome, kaže da svatko tko je drugačiji, čiji je um otvoren te ako ima hrabro srce, odmah je podložan  kaosu koji živi u toj osobi, vođena time, proživljava jedinstveno i intenzivno iskustvo na svim stadijima bila to  obiteljska stigma, prijateljska ili ljubavna.

-Osoba koja je prošla kroz vatru postaje vatra. Nikada normalna osoba ne može proživljavati određene stvari kao neka kojoj je u samom kodeksu gena da budu takva - formirana jedinka sklona ludilu, mašti i snovima. Za takve uvijek kažu da su egocentrični, ludi dajući im svakakve epitete, a  takvi ljudi samo žive život  na vrlo fundamentalan način. Oni izgaraju od želje za životom, njihov je način  drugačiji, samim tim jer su oni drugačiji i jer su prošli neku zasebnu nesreću. U boli i patnji učimo i rastemo. To je ona “Ljudi koji se najljepše i najviše smiju, najviše su plakali”. Ljudski strah postoji od pamtivijeka kao i ljubav. Ljudi se najviše boje emocija i siromaštva. Ljubav je nešto čemu svi težimo, no isto tako mislim da “ljubavi više danas nema“. Ljubav postoji, ona je smisao života - ali smo mi ljudi kukavice, zašto onda živimo život? Ono što je suđeno nije izgubljeno. Moje najbolje prijateljice su uvijek govorile da ako netko živi za ljubav, onda sam to ja, i zaista, meni je ljubav sve  zato ću Vam reći jednu misao: MJESEC I ZVIJEZDE SIJAJU NAJVIŠE ZA ONE KOJE BUDNIM OKOM PRATE LINIJE SVOGA SRCA.

O duhovnosti, vjeri i  ne baš lijepim životnim trenucima, smatra da svi ljudi svijeta prolaze zasebne nemile situacije s kojima se bore najbolje što mogu. Za sebe drži da nije osoba koja tumara tugom, već da vidi iza svake crne ceste ljepotu svijetlosti. Potvrđuje da vjeruje u Boga i u sam duhovni svijet.

'Nosim ekstravaganciju u sebi'

-Privilegija ovozemaljskog života je da stvaramo kroz pitanja na koja tražimo odgovore. Osebujan život vrijedan življenja  jest LJUBAV. Kad prođeš putem tuge, straha, gorčine, ljudskog zla, neimaštine, boli i patnje,naučiš  jednu jedinstvenu stvar - da si postao NEUNIŠTIV. Bog nam daje kušnje,lekcije, baš kao što u duhovnosti biće postaje bit, BIT JE LJUBAV. Borba je put, i zaista nisu svi jaki, no ljudi ne smiju zaboraviti da dok je sunca i mjeseca, zvijezda i mora  ima i dobrote jer sve su energije povezane. Izgled nije bitan ako je duša prazna. Ako ego progovara umjesto Vaše duše, Vi ste onda sami sebi najveći neprijatelj, to bih  ovako opisala: NOSIM EKSTRAVAGANCIJU NA SEBI, ALI NE U SEBI

O prednostima i manama malog grada i metropole, kaže da čovjeka izgradi život, mjesta ga formiraju, a ljudi  obilježe. Dodaje, kako je njezino odrastanje u malom gradu prožeto svakojakim emocijama i trenucima, dok  s druge strane, dolazak u Zagreb izgradio ju je na drugi sebi svojstven način.

-Život u manjem gradu, gdje ti je praktički sve na dohvat ruke, lakši je u svakom smislu. U velikom gradu si uvijek poput gazele koja užurbano trči s jednog kraja na drugi, nebitno jeli riječ o fakultetu ili poslu. More je moj dom, moj jedini pravi dom gdje sam ja u potpunosti to što jesam.

I za kraj, koju bi poruku dala čitateljima i svim ljudima?

Živite! Najbitnija stavka u životu jest način na koji živite. Živite srcem lava a ljubite dušom anđela. (Razgovarao: Ivan Ban)