Reportaža Glasa Koncila iz Rapca: Nisu pričali samo sa župnikom!

0
Župnik Stipan Mišura (foto: Glas Koncila)
Župnik Stipan Mišura (foto: Glas Koncila)

"U najljepšoj morskoj uvali u Labinštini, samo tri i pol kilometra jugoistočno od Labina, smješteno je malo pitomo mjesto Rabac. Iznad čistoga mora i pristupačne obale i plaža, u sjevernom dijelu Rabac rese brojni objekti za smještaj turista, od najluksuznijih hotela do privatnih smještaja. U turističkim kartama, zbog svoje ljepote, Rabac je dobio i titulu »Biser Kvarnera«. Zanimljiv je podatak da je u Rapcu, koji je krajem 19. stoljeća bio ribarsko mjestašce, izgrađen prvi hotel 1925. Engleski književnik i putopisac Richard Francis Burton, koji je napisao 269 bibliografskih jedinica, boravio je u Rapcu u listopadu 1876. te ga spominje po ljepoti. Rabac prema statistici zauzima površinu od 564,13 hektara, a naseljava ga oko 1300 stanovnika. U crkvenom ustroju pripada Porečkoj i Pulskoj biskupiji i Labinskomu dekanatu.", piše Glas Koncila u reportaži o župi Rabac koju prenosimo u nastavku.

Pastoral Kuharićeva suvremenika

"Župom upravlja ovogodišnji zlatomisnik Stipan Mišura, svećenik koji je prošao brojne kušnje i patnje, ali je uvijek bio vertikala svojim župljanima. Do progona katolika u Bosni i Hercegovini bio je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, a poseban doprinos dao je u župi Stup u sarajevskom predgrađu. Za njegova župnikovanja na Stupu kardinal Franjo Kuharić je 1983. okrunio kipove Isusa i Marije, a zatim je ponovno 1990. predvodio misno slavlje o 100. obljetnici župe i obnovi Gospina svetišta. Za vrijeme rata kroz okupatorske linije dovezao je više od 80 puta hranu u Sarajevo. No povratak u Sarajevo bio mu je uskraćen 18. kolovoza 1992. Tada ga je sarajevski nadbiskup uputio u Porečku i Pulsku biskupiju, gdje je 13. prosinca imao prvu misu u Rapcu te kasnije djelovao kao pastoralac za prognanike na području Labinštine sa sjedištem u Rapcu. Od 1. listopada 1998. župnik je u Rapcu. U početku je stanovao u hotelu, iz kojega se preselio u potkrovlje župnoga stana. Među prvim je svećenicima informatičarima na hrvatskom govornom području. Još u drugoj polovici osamdesetih čitao je znakove informatizacije i digitalizacije, koristio se računalom, izrađivao bazu podataka. S bogatim pastoralnim i životnim iskustvom, smiren i blag, uvijek je okupljao zajednicu, gradio je povjerenje među ljudima.

»Nekoć se u Rapcu pastoralno djelovalo iz Labina, a od 1974. povećanje broja stanovnika stvorilo je potrebu za stalnim svećenikom«, navodi župnik Mišura. »Naravno, kad se izgrađuje župa, treba vremena da to sve zaživi. Mene su ratne okolnosti tu dovele, prihvaćen sam izvrsno od naroda s kojim gradim zajedništvo u toj župi. Ne stavljam sebe nikad u prvi plan jer ja ću otići, a narod ostaje. To je njihova župa, središte gdje se trebaju okupljati, i imati povjerenje jedni u druge. Gledam župu kao zajednicu vjernika, zajednicu mještana, jer to je stvarnost.«

Ljudi su plemeniti i radišni

Župnik Mišura ističe da su ljudi u župi Rabac jako radišni, dobri i plemeniti. Premda je Labin u blizini, odakle su svećenici dolazili i pastoralno djelovali, već je zaživjela zajednica u župi sv. Andrije koja je prepoznatljiva, ne samo na području biskupije, nego u općoj Crkvi u Hrvata. Posebno su prepoznatljivi po svojim dječjim zborovima kroz koje su izgradili »imidž«, jer iz dječjega župnoga zbora potekla je Franka Baletić koja je u osnovnoj školi bila članica župnoga zbora sv. Andrije, a s kojim je kao solistica sudjelovala na festivalima duhovne glazbe »Iskrice« u Vodnjanu i »Bonofest« u Vukovaru.

»Valja imati na umu da je Rabac mlada župa. Osnovana je 1974., a i po životnoj dobi župljana spada među mlađe župe. Puno je mladih obitelji koje su vezane uz turizam, a naselje uz neku konstantu od oko 1300 župljana ima i golemu fluktuaciju stanovništva. Tu su brojni turistički djelatnici koji dolaze kao sezonci, neki ostaju, drugi odlaze. Pojedinci sa strane imaju apartmane pa je teško reći neku točnu brojku stalnih stanovnika. Tu je i svakidašnja migracija jer blizu su Labin i druga središta. Isto tako brojke vezane uz krštenja, prve pričesti i krizme osciliraju, po petnaestak je prvopričesnika i krizmanika. Nikad ne kompliciramo ljudima, važno je da znaju da je to njihova župa i da su uvijek dobro došli. Mladim obiteljima potrebno je zajedništvo. Prvotno druženje u njihovu odrastanju, jer oni se međusobno poznaju«, navodi župnik Mišura te dodaje da u Rapcu nema župne crkve koja bi odgovarala potrebama župljana, dakle nedostaje prostor u kojem bi se mogli okupljati, družiti. U prostornom urbanističkom planu predviđena je izgradnja crkve, samo se čeka dopuštenje. Još se ništa ne miče s mrtve točke.

Za sada se nedjeljne mise slave u maloj staroj kapeli sv. Andrije, praktički na otvorenom. Crkva se nalazi uz morsku obalu i to je vrijedan kulturni spomenik Rapca. Izgrađena je u 15. stoljeću, a obnovljena krajem 19. stoljeća. Njezinu neprocjenjivu umjetničku vrijednost tvori oltar s kipovima sv. Jurja, sv. Mihovila te sv. Petra i Pavla. To je jedna od rijetkih župa u Hrvatskoj u kojima su misna slavlja i druge liturgijske službe kroz cijelu godinu u crkvenom dvorištu. Domišljati župnik Mišura organizira koncerte, igrokaze, sve izvan crkve, u najljepšoj prirodnoj crkvi s pogledom na čisto more. S mjerom i prema potrebama vjernika, župnik Mišura o blagdanu sv. Andrije priredi trodnevnu obnovu, a na svetkovinu blagoslov je mornara i ribara te njihovih obitelji.

»Taj dan župni zbor mladih priređuje koncert duhovnih skladba koji počinje župnom himnom ‘Pod jedrima sv. Andrije’. Zatim se izvode igrokazi. Posebno sam ponosan na svoje suradnike, pastoralne vijećnike. Osluškujem njihove prijedloge i nastojim da ih zajednički provedemo. Posebno smo ponosni što u turističkoj sezoni naviještamo riječ Božju čak na osam jezika. Jednostavno, vidim tko je na misi od stranaca, ljudi se dođu javiti sami, pa je logično da čuju Božju riječ na svom jeziku.« Župnik Mišura ističe da župna zajednica ima prelijepu budućnost ako se nastavi izrađivati u razumijevanju i zajedništvu. Premda je mala zajednica, u župi je sve organizirano, poput župnih vijeća, zborova i kateheze. U kapeli ispod župnoga stana župnik Mišura došao je do oltara koji je bl. Alojzije Stepinac dao bl. Miroslavu Bulešiću. Dopremio ga je iz Pazinskoga kolegija i postavio u kapelu.

»Uvijek smo bili prepoznatljivi«

Pokretačica župnoga pjevanja je Žaneta Oroshi, supruga i majka troje djece od 28, 26 i 18 godina. »Živimo u tradicijskom domaćinstvu u Labinu, a prije toga živjeli smo u Rapcu«, navodi najnagrađivanija voditeljica istarskih zborova. »No i dalje sam ostala povezana s Rapcem. Vodim župni zbor koji većinom čine djeca, a nekolicina je u njemu i odraslih. Župna zajednica i naše druženje puno mi znači, jednostavno volim tu zajednicu. Ljeti se poslije mise družimo u obližnjem kafiću, a zimi u župnim prostorima. Naravno, sve nas je okupio župnik Mišura jer ima takta i osjećaja za zajedništvo. Tako sam i ja počela svirati. Taj svećenik ima poseban osjećaj u gradnji zajedništva, točno je pogodio da treba preko djece okupljati župu. Tako sam i ja počela svirati i uglazbljivati neke pjesme za koje sam pisala riječi, a za neke su pisali i naši drugi župljani. Često smo dobivali nagrade za glazbu, za tekst, za izvedbe. Sve nas je to zbližilo i ojačalo. Sudjelovali smo više puta izvan naše župe, na festivalima, na smotrama zborova. Uvijek smo bili prepoznatljivi, a to mladima daje poticaj da nastave. Brojni su danas roditelji koji su sudjelovali u početcima te sad angažiraju svoju djecu. Mi stariji nadamo se da smo barem malo pridonijeli izgradnji naže župne zajednice.«

Aktivna u župi sv. Andrije je 50-godišnja Astrid Kos koja živi u domaćinstvu sa suprugom i svekrvom. »Suprug je pomorac, među ostalim bavimo se iznajmljivanjem apartmana i kuće za odmor. Ovdje na našem području najviše se živi od turizma i kad malo promišljamo budućnost, vidimo da bi trebalo zadržavati mlade, na neki način ih usmjeravati u ono što će pridonijeti opstanku mjesta, a na dobrobit svima. U župi sam članica župnoga vijeća i župna sam katehistica. Moja kateheza obuhvaća rad s prvopričesnicima. Danas djeca sudjeluju u mnogim aktivnostima, što u školi, što izvan nje, tako da u dogovoru s njima određujemo vrijeme dolaska na župni vjeronauk. Većinom to bude nedjelja nakon mise, tako da su dolasci jako dobri. Mene rad s djecom jako ispunjava i veseli jer su djeca jako iskrena i kroz tu iskrenost izgrađujemo naše zajedništvo.«

Djeca dovode roditelje na misu

Župljanka Violeta Škopac je umirovljenica. »Dugi niz godina radila sam u školi na radnom mjestu tajnice škole. Već dosta godina radim kao župna katehistica. Sudjelujem u pripremanju djece za sakrament krizme. Zajedno sa župnikom, voditeljicom zbora i roditeljima organiziramo dan krizme, tako da se djeca predstavljaju zajedničkom pjesmom, individualnim izvođenjem duhovne glazbe na instrumentima koje sviraju i drugim. Za dan zaštitnika župe obično spremamo igrokaze ili recitale. Djeca, uglavnom krizmanici, dolaze u crkvene prostorije do dva puta tjedno, prema potrebi. Motiviraju ih zajedničko druženje i nove spoznaje kao što je npr. život svetaca. Posebno ih vesele kostimirani igrokazi jer tako dolazi do izražaja njihova mašta. S djecom izrađujemo i panoe za crkveni prostor. Djeca su zainteresirana za kateheze ponajprije zato što ih animira naš župnik Mišura. Njega upoznaju u školi kao vjeroučitelja od prvoga do četvrtoga razreda. Sva ga djeca jako vole te počinju dolaziti na nedjeljne mise, ministrirati, pjevati u zboru i pripremati se za sakramente. Često imamo slučajeve da djeca dolaze na mise i primaju sakramente dok njihovi roditelji ostaju podalje. Nerijetko se događa da roditelji, na nagovor svoje djece, počinju dolaziti na mise. Danas mladima treba puno pažnje i ljubavi. Treba ih animirati za rad u župi da mogu pokazati svoja umijeća i darovitosti i da se mogu približiti duhovnomu i crkvenomu zajedništvu.«

Polnoćka u vrtu sv. Andrije

Umirovljena profesorica engleskoga jezika Anka Dundara u braku ima dvoje djece, sada već odrasle. U župi je jedna od najstarijih članova župnoga pastoralnoga vijeća. »Moja sjećanja na rad župnih vijeća, ali i na događanja u našoj župi vezana su uz osjećaj pripadnosti i radosti«, svjedoči. »Uvijek se radujemo proslavi našega zaštitnika sv. Andrije, kao i Uskrsu i Božiću. Jako važnim za župu smatram da su djeca u središtu svih događanja i sve se vrti oko njih. Naravno ključna je osoba naš župnik koji nas okuplja. Ove godine povodom njegove 50. obljetnice svećeništva ta djeca, a sada odrasli ljudi, iznenadili su ga svojim dolaskom.« Vijećnica Dundara navodi da treba zadržati mlade, ali treba ići ukorak s vremenom. »Ključ je u ljudima koji rade s njima, ali treba i osmisliti mjesto gdje bi se mladi mogli družiti. I to takav prostor koji uključuje nove tehnologije. Za sada imamo pjesmu i glumu, a nadam se da će nova crkva u budućnosti moći ponuditi i takve prostore. Nama koji smo od početka u župi lijepo je slavlje mise na otvorenom. Rijetkost je u svijetu da je polnoćka na otvorenom, jer nemamo prostora. Meni nema ljepše nego polnoćka u vrtu sv. Andrije.«

»U zajedništvu je budućnost«

Među prvim sudionicima dječjega zbora bila je danas 32-godišnja Andrea Vozila. Završila je fonetiku i lingvistiku, sudjeluje u nekoliko projekata te vodi vlastitu plesnu školu »Back to swing Zagreb«. »U drugom razredu osnovne škole pošla sam na vjeronauk kod našega župnika Stipana Mišure te s obzirom na to da sam pohađala i glazbeno obrazovanje, odmah sam se priključila crkvenomu zboru koji je bio u nastanku pod vodstvom Žanet Oroši. U trenutku kad je trebalo zamijeniti Žanet na orguljama rado sam se odazvala jer sam u to vrijeme svirala. Isto tako, vodila sam zbor svojih vršnjaka kad je bila potreba, posebno zbog voditeljičina porodiljnoga dopusta, što je svakako bio izazov. U rabačkom okruženju i uz najinspirativnijega svećenika Mišuru sve je to bilo sjajno. Jednostavno nas je poticao da se okupljamo, pjevamo. Posebno bismo se nalazili kad smo imali novu pjesmu i neki događaj za koji je bilo potrebno odraditi probe. Vrlo smo bili učinkoviti, a i voljeli smo se družiti.«

Prisjećajući se festivala i smotra na kojima su sudjelovali, Andrea Vozila kaže: »Iako nismo bili profesionalan zbor te nismo vježbali glasove, ipak smo, kako bi rekao naš župnik Mišura, pjevali srcem i s ljubavlju smo predstavljali rabačku župu. On je jedini zaslužan za okupljanje župljana uopće jer njegov angažman, rad i radost inspirirali su čitavu generaciju. Sreća je upravo počivala na razumijevanju župljana i njihovih preferencija. Svakako je jedan od ljepših nastupa bio na festivalu ‘Iskrice’ u Vodnjanu jer su to naši početci. I dandanas se svi okupimo, iako smo većinom razbacani po drugim gradovima. Lijepo je što možemo računati jedni na druge jer nije to samo druženje, nego i dublje upoznavanje, potpora na koju se uvijek može računati. Tim primjerima želimo pokazati i današnjim mladima da nastave, da se druže, da grade zajedništvo, jer u zajedništvu je budućnost. Danas smo primjer župe koja gotovo nije postojala prije našega župnika Mišure i duboko se nadam da će se barem nešto izvući i inspirirati nove naraštaje.«

»Župno je zajedništvo odskočna daska«

Aktivna župljanka je i Ave Licul koja je u mirovini. Živi u Rapcu i članica je župnoga pastoralnoga vijeća. Ističe da je budućnost turističkoga Rapca sjajna. »To posebno mogu reći jer vidim na mlađoj generaciji koja svojom kreativnošću i svojim idejama pridonosi današnjemu razvoju mjesta i društva. Smatram važnim okupljanje mladih jer se tako rađaju ideje, razmjenjuju iskustva. Župno je zajedništvo na neki način odskočna daska jer mladi su naša budućnost i na njima ostaje naša čežnja za realizacijom. Upravo stoga vidim da ima još prostora jer mlade bi trebalo okupljati animacijom oko nekih izleta i hodočašća, pjevačkim zborom te da se mogu organizirati duhovne obnove kao evangelizacija.

Da mladi ostanu i opstanu u Rapcu, treba im pomoći tako da mogu raditi i živjeti od svoje plaće i priskrbiti za sebe i obitelj. Naravno, najvažnije je zajedništvo iz kojega se promišlja budućnost.«

Zajednica počiva na mladima

Voditelj mladih i ministranata je 18-godišnji Filippo Bubić, koji je na preddiplomskom studiju računalstva na Tehničkom fakultetu u Rijeci. »U obitelji nas je šestero: majka, otac, baka, djed, sestra i ja«, navodi student Bubić. »Broj se ministranata mijenja, ovisno o generacijama te o broju prvopričesnika i krizmanika koji su najaktivniji za vrijeme župne kateheze, dakle pred prvu pričest ili sakrament potvrde.« Bubić posebno ističe suradnju sa župnikom Mišurom. »U našoj župi ima nekoliko posebnosti glede okupljanja: mladi pripremaju programe za posebne prigode kao što su na primjer pranje nogu na Veliki četvrtak ili prikaz biblijskih igrokaza i recitacija pjesama koje su napisali i naši najmlađi članovi, a najčešće su godišnje pripreme za Božić, za dan sv. Andrije, za koje se potiču razgovori i razmišljanja o vjeri i Crkvi.«

Ivan Mesarić iz Goričana u Međimurju u Rabac je došao sedamdesetih. Ima 67 godina, a radni je vijek proveo u Njemačkoj. Uključio se u župni pjevački zbor te ističe: »U župnoj zajednici svi su otvorena srca prema drugim mentalitetima. Izvrsno sam prihvaćen, uključujem se koliko god mogu. Zajednica drži čovjeka kad mu je teško, ali isto tako kad ga treba podignuti da se za nj znade. Upravo se na primjerima ove župe to prepoznaje.« Caritas je aktivan u župi pod vodstvom Gracijele Čekada", piše Glas Koncila.

loading...

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa