'Maštala sam o drugoj karijeri. Želja mi je upisati još jedan fakultet'

Budući da je završila studij glume na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, naša glumica Jadranka Đokić svojom se izvedbom nedvojbeno ističe među brojnim licima na hrvatskoj televizijskoj i kazališnoj sceni. Pratili smo je kao vrckavu bolničarku Helgu u humorističnoj seriji 'Naša mala klinika', zlostavljanu Krpinu ženu u filmu 'Metastaze', Paulinu u Shakespeareovoj 'Zimskoj priči', a prije tjedan dana ponovno se našla u središtu pozornosti na premijeri novog projekta redatelja Bobe Jelčića 'Tri sestre', u kojoj glumi jednu od sestara. Otkrila nam je kako je bilo raditi sa studentima ADU, koje savjete je dobila, a koji bi danas dala sebi da tek ulazi u svijet glume, piše Večernji u interviewu s pulskom glumicom čije dijelove prenosimo u nastavku.

- Kakav je osjećaj sada nakon premijere predstave?
*Imam određeni osjećaj praznine nakon premijere predstave 'Tri sestre'. Sve što si radio, osjećao, mislio, sakupljao napokon izađe iz tebe. Toliko intenzivno ideš prema cilju, a onda naglo prestane taj višemjesečni ritam proba i opet kreće novo razdoblje, sada u obliku predstave. Tada se treba iznova organizirati i krenuti dalje.

- Glumite srednju sestru Mašu. Koje su njezine kvalitete, a koje mane?
*Maša je inteligentna i jaka osoba. Ona za koju se ne brinete hoće li izdržati i kako će uspjeti u životu, jer ona će to, bez sumnje, napraviti. Na samom početku predstave prilično je iritirana provincijalnim mentalitetom kojim je okružena. Izuzetno je svjesna svoje pozicije u kojoj se vrti u krug, zakopana u braku bez ljubavi. Sve je to čini direktnom do granice neugodnosti. Kad se pojavi Veršinjin kojega glumi Ugo Korani, ona ne gubi svoju britkost, ali sada joj je koža ipak manje tijesna. Definitivno je osoba sadašnjeg trenutka, tako živi i reagira.

- Koji savjet biste onda dali mlađoj verziji sebe da se tek upuštate u svijet glume?
*Rekla bih si da ne treba trošiti energiju na nebitne i nepotrebne okolne stvari.

- U jednom intervjuu izrazili ste svoje veselje zbog rada sa studentima Akademije dramske umjetnosti na ovom projektu. Kako ste se uskladili?
*Fenomenalno je to što Bobo Jelčić radi podjele u kojima su gotovo neizostavni studenti s Akademije jer tako skreće pozornost na generacije koje dolaze. Kao profesor dobro ih poznaje i ponajprije svojim sjajnim pristupom polako ih dovodi u stanje potpune spremnosti da s lakoćom odgovore na kompleksne zadatke koji su pred njima. Sličan je bio i moj početak. Uskladili smo se vrlo brzo. Uga poznajem još iz doba dok je bio dijete, iz Pule, a on i Marino Klišmanić bili su dio glumačke klase Dore Ruždjak gdje sam asistirala na glumi i imala priliku bolje ih upoznati. Zbilja su inspirativni u svojoj želji da naprave uvijek dobro i ispravno. Svježi su, zainteresirani, donose dobru energiju u probe. Zapravo su već formirani glumci, a kontinuiranim radom nadograđivat će se i stjecati sve veću sigurnost u sebe i svoje interese. Bitno je da rade.

- Da niste glumica, koje biste zanimanje odabrali?
* Svojedobno sam htjela biti logoped. Voljela bih da sam završila još jedan fakultet.

-Koji je najbolji savjet koji ste dobili?
* Mnogo savjeta dobiješ po putu, a "važno je sačuvati živce" je valjda prvi s kojim se susretneš, no tek kasnije u životu postane ti jasan. Najvažnije je da nikada ne prestaneš gledati očima zainteresiranog i zaigranog djeteta, piše Večernji.