Ovo je devet malih istarskih sirana čije proizvode trebate probati!

Kravlji, kozji ili ovčji, svježi ili zreli? Teška je to muka kad odlučite kupiti kolut istarskog sira. Male su sirane u Istri u zadnjih desetak godina procvale. OPG-ovi mlijeko svojih životinja više ne prodaju na veliko, odnosno velikim sustavima ispod cijene. Shvatili su da im je bolje raditi za sebe, piše Jutarnji list.

* Mljekara Latus iz Žminja

* OPG Macan z Stancije Ćipuli kraj Savičente

* Zlata iz Ćepić Polja

* OPG Peršića iz Pule

* Sia iz Gurana

* Vesna Sir iz Loborike

* Sirana Orbanić iz Kašćergana kraj Pazina

* OPG-a Maliki iz Male Učke

* Stancija Kumparička nedaleko Marčane

Svi oni ne nude više samo sir. Gotovo da nema male sirane koja sada nema i skutu, feta sir, svoje jogurte - od voćnih do onih običnih, slatkog vrhnja, svježeg sira, mozzarelle, mlijeka, sirutke. Sve je svježe, šampionsko, ekološki i više nego ukusno, a prije svega domaće. Većina njih svoje proizvode prodaje na kućnom pragu ili pak na istarskim i riječkim tržnicama te plasman svoje robe osiguravaju čak i u restoranima s Michelinovim zvjezdicama.

Zlata iz Ćepić Polja

Jedna od njih je Mini sirana Zlata iz Ćepić Polja koja je već više puta pobrala zlata na smotrama sira u državi, a njihov je OPG prije dvije godina proglašen najboljim u državi. I na prošlogodišnjem se Festivalu sira uz OPG Macan iz okolice Svetvinčenta okrunila šampionskom titulom za svoj extra tvrdi sir.

- U svojoj ponudi imamo isključivo kravlje sireve koje radimo od našeg mlijeka. Imamo svoju farmu s 80 grla. Specifični smo po tome jer smo odlučili ići odmah sa sirevima u zrenje. Uvijek dakle u ponudi imamo i zrele sireve koji zriju od godinu do godinu i pol dana. Uz to, volimo i eksperimentirati. Imamo sir s tartufima, a za sir od godinu dana dobili smo i zlato na festivalu sira SirCroFestu u Zagrebu. Tajna tih zlata je u prehrani i brizi za goveda te u samoj vrsti goveda. Mi imamo matafonke koje su dobre i za mlijeko i meso. Njihovu smo prehranu prilagodili isključivo za proizvodnju sira - priča nam Nermina Prizrenović.

Godišnje proizvedu između 25 i 30 tona sira, a u pogonu te farmi radi osmero ljudi. Većinom radi obitelj koja je ovaj OPG osnovala 2011. godine. A začetnici su bili Nerminini otac i majka po kojoj je i OPG dobio ime. Njezin je otac Atif, inače nekadašnji labinski rudar, nakon što je umirovljen odlučio u Italiji raditi na jednoj farmi krava. Tamo je naučio sve što treba znati o funkcioniranju jedne farme te je sa suprugom odlučio kupiti šest krava. I onda se polako taj broj povećavao da bi danas bili pravo malo gospodarstvo. U sirani Nermini pomaže sestra Nihada, a brat Nermin radi na farmi. Prve sireve radili su u stanu, a danas su priznati državni šampioni čiji su sirevi uz bok onima s Paga. Nermina niti jednu siranu ne vidi kao konkurenciju i ništa joj nije teško raditi jer taj posao naprosto voli.

- Prve dvije godine teško se bilo probiti jer vas ljudi ne prepoznaju. Sada slovimo kao kvalitetni proizvođači i tako nas ljudi znaju - kaže nam poslovična Nermina oko čijeg štanda gužva nije jenjavala. Ali drugačije nije bilo ni za drugim štandovima. Naprosto se do sira nije moglo doći bez čekanja u redu. Kupce nije otjerala ni paprena cijena za ovu deliciju. Naime, dobar ovčji sir teško je naći ispod 200 kuna po kilogramu, a kozji seže i do 250 kuna. Kravlji su im uz bok.

OPG-a Maliki iz Male Učke

Isključivo ovčje sireve rade pak braća Resul i Fekri Maliki s Učke. Na istarsku je planinu prije 40 godina došao njihov otac iz sela Vešala kraj Tetova u Makedoniji. Kako je bio iskusan ovčar u Istru je došao u potrazi za pašnjacima jer je čuo da ih je mnogo neiskorištenih upravo na Učki. I tu je na kraju ostao, stvorio veliku obitelj i imanje s 1500 ovaca. Petero sinova kasnije se razdvojilo, ali Resul i Fekri su ostali na Učki i danas tamo drže 600 ovaca. Ljeti su na planini i proizvode sir od svibnja do kolovoza, a zimi se spuštaju u južnu Istru s ovcama na ispašu i onda mlijeko prodaju. Šteta, kažu, jer je tada najviše mlijeka, ali uvjeta za pravljenje sira tada nemaju.

Od 2012. godine njihov Učkarski tvrdi ovčji sir ponosno nosi markicu “Proizvedeno u Parku prirode Učka”.

- Dnevno proizvedemo oko 13 kilograma sira. I sve što imamo, kada govorimo o sirevima, prodamo. Već sada smo prodali gotovo sve svoje zalihe. Naš je sir ekološki jer ga radimo na prirodnoj bazi. Ne koristimo nikakve aditive, a sirište je isključivo prirodno. Isto tako, naše ovce su isključivo vani na paši, ne dajemo im nikakvu umjetnu hranu. Sirevi nam ne uspiju puno dozrijevati jer ih odmah prodamo. A radimo i razne varijacije - s paprikom, majčinom dušicom, medvjeđim lukom - priča nam Resul Maliki.

Sirana Orbanić iz Kašćergana kraj Pazina

Obitelj je ono što snažno povezuje i Orbaniće iz Kašćergana nedaleko Pazina. Sada se više ne prezivaju svi Orbanić jer su se sestre Laura i Kristina udale. S bratom Silvanom i svojim obiteljima vode farmu krava od devedesetih godina, a 2013. godine registrirali su i siranu. Time su okrunili svoj obiteljski biznis u kojemu radi njih 13. Većina njih su agronomi ili se obrazuju za agronome.

- Na farmi imamo 60 muznih krava, a s podmlatkom ih je stotinu. Možemo slobodno reći da je od njive pa sve do stola naš proizvod. Tu mislim na hranu za krave te preradu mlijeka. Sve to radimo na našem gospodarstvu. Naš polutvrdi sir ima šampionsku nagradu s ocjenjivanja malih sirara u Zagrebu. U zadnje vrijeme sve je popularniji i tvrdi sir koji zrije minimalno šest mjeseci. Proizvode u većini slučajeva prodajemo na kućnom pragu, a manji dio u trgovinama zdrave hrane - priča nam Josipa Kazalac.

Ona je mlađa generacija sirara iz obitelji koja ponosno nastavlja posao. Kada završi fakultet, vraća se u rodno mjesto i nastavlja raditi ono što je generacija prije nje stvorila iz ničega. Prava je to nagrada za silan trud da se stvore vlastiti proizvodi i brendovi po kojima Istra postaje uz vino, tartufe i maslinovo ulje te pršut sve prepoznatljivima na domaćoj gastro sceni. Ali i šire, piše Jutarnji list.