Osmaši dilaju lake droge, a škola ignorira problem
Točno na dan štrajka prosvjetnih radnika, u četvrtak 10. listopada, na Viber smo dobili poruku jednog čitatelja (podaci poznati redakciji) koji nas je, među ostalim pitao zašto ne otvaramo ni jednu temu o stanju u Osnovnoj školi Matije Vlačića u Labinu. Indirektno nas optuživši da izbjegavamo tu temu jer ne želimo ići „protiv IDS-ovog ravnatelja škole“, čitatelj, inače otac jednog djeteta koje pohađa tu školu, napisao nam je da su roditelji (ali i učitelji) ogorčeni, da škola u svemu stagnira i da mnogi roditelji već razmišljaju o tome da svoju djecu ispišu i te škole i prebace ih u OŠ Ivo Lola Ribar.
NEKAD ELITNA ŠKOLA
Tako nešto bilo je nezamislivo prije dva ili tri desetljeća, kada je ova škola slovila za najbolju školu na Labinštini, odnosno na području tadašnje Općine Labin. OŠ Matije Vlačića izgrađena je 1964. godine i kao mlađa, modernija i na boljoj lokaciji prirodno se nametnula kao elitnija od dvije labinske osnovne škole. Zbog svog položaja, te dijelova grada i okolnih naselja koja su joj gravitirala, a sve to i uvjetovano tadašnjim socijalnim prilikama, u OŠ Matije Vlačića češće su se upisivala djeca ambicioznijih roditelja, nego u Ivo Lola Ribar, gdje su većinu učenika činila djeca rudara. Takva su djeca, naravno, postizala i bolje rezultate u učenju i na školskim natjecanjima.
Iako tadašnje socijalističko društvo nije priznavalo socijalne razlike i društvene klase, javna je tajna bila da su djeca iz Matije Vlačića uvijek 'malo s visoka' gledala na svoje vršnjake iz Ivo Lole Ribara. Ali razlike su bile i u rezultatima. Učenici iz Matije Vlačića u pravilu su bili uspješniji od učenika iz 'donje' škole.
Taj odnos počeo se drastično mijenjati nakon 90-ih godina. Za razliku od OŠ Ivo Lola Ribar, koja je nekako izbjegla političko kadroviranje ravnatelja, OŠ Matije Vlačića nije bila te sreće. Tamo su ravnatelje birali i HDZ i IDS. Najprije je na čelo škole postavljena osoba kojoj je najveća kvalifikacija bila što je bila supruga u to vrijeme istaknutog labinskog HDZ-ovca, a nakon nje za ravnatelja škole imenovana je osoba kojoj je najveća (zlobnici će reći i jedina) kvalifikacija bila što je bio jedan od najboljih prijatelja i osoba od velikog povjerenja tadašnjeg labinskog gradonačelnika.
Tragom pisma našeg čitatelja krenuli smo istraživati u čemu je problem i što to konkretno ne valja u OŠ Matije Vlačića, ali ono što smo u razgovoru s još nekim roditeljima pritom otkrili doslovno nas je šokiralo i zasjenilo sve ostalo loše, što smo čuli o školi.
DUVANJE I DILANJE
Naime, iz nekoliko nam je izvora potvrđeno (s konkretnim imenima i prezimenima) da među učenicima sedmih i osmih razreda postoje pojedinci koji ne samo da konzumiraju lake droge, konkretno marihuanu, već je i preprodaju među svojim vršnjacima. Najprije se 'duvanje' i 'dilanje' odvijalo oko škole, a odnedavno i u samom školskom dvorištu. Iz nekoliko nam je izvora potvrđeno, odnosno od roditelja čija su djeca tome svjedočila, da se ove radnje dešavaju i u prostorima škole, prije i poslije završetka nastave, pa čak i na malim i velikim odmorima.
Koliko god će ove informacije šokirati mnoge roditelje čija djeca pohađaju tu školu, više od toga brine činjenica da su ravnatelj i stručne službe škole vrlo dobro upoznati s tim problemom i da zapravo ništa po tome nisu poduzeli jer smatraju da roditelji preuveličavaju taj problem. (Eleonora Vlačić)