Samo one znaju tajnu pjenušca Misal, nisu je otkrile ni muževima

0
Katarina i Ana (foto: Večernji list)
Katarina i Ana (foto: Večernji list)

U braku su godinama, njihovu je sinu Filipu već devet ljeta, znaju jedno o drugome sve, ali Marko još ne zna jednu obiteljsku tajnu. Ne zna je ni Frane, drugi zet Peršurićevih, jer kao što je Katarina nije otkrila Marku, nije ni Ana njemu. Bome ne zna tu tajnu ni Katarinina i Anina majka Nada, jer je tajna strogo obiteljska i najstrože čuvana. Nije to jedna od onih “tajni” kakvu donose raspleti sapunica, već je riječ o receptu za kuhanje likera koji se dodaje u pjenušac radi zaslađivanja i poboljšanja njegova okusa i mirisa. Vinarke Katarina Peršurić Bernobić i njezina mlađa sestra Ana Peršurić Palčić čuvarice su te obiteljske tajne, piše Večernji.

– Uvijek je jedna od nas dvije doma pa možemo same. Vjerojatno bih mužu dala recept, kad bi trebalo – pomalo se izmotavajući govori 37-godišnja Katarina, vlasnica jedinoga obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Hrvatskoj koje se specijaliziralo za proizvodnju pjenušavih vina. Njezina je vinarija, opet jedina u Hrvatskoj, potpuno automatizirana, ima i stroj za okretanje boca koji u devet dana odradi posao za koji čovjeku treba 45 dana. Ta je vinarija u Peršurićima, selu u Poreštini, nedaleko od Višnjana. To selo sa sedamdesetak duša zapravo ima dva imena, ovisno s koje strane u njega dolazite. Iz smjera Poreča ime mu je Pršurići, barem tako piše na ploči. No upišete li taj naziv u navigaciju, nećete stići nikamo jer mu je pravo ime Peršurići, kako se i preziva većina ovdašnjeg stanovništva. Zato je najbolje pratiti putokaze za vinariju Misal, kako se zovu Katarinini pjenušci. Prve su boce ovog pjenušavog vina nastale početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kao rezultat istraživačkog rada Katarinina i Anina oca, dr. sc. Đordana Peršurića, koji je htio pokazati bogatstvo autohtonih sorti podneblja, piše Večernji.

– Još su nona i nono proizvodili mirna vina, osamdesetih su moji njima osvajali zlatne medalje, i to u konkurenciji s kombinatima. Kako se u katalogu vinskih sorti za malvaziju navodilo da je vino osrednje kakvoće, tatu je to naljutilo pa je htio da probamo napraviti pjenušac od malvazije, nadajući se da će to biti dovoljan dokaz Zagrebu da promijeni pojam malvazije. Otac je krajem 80-ih počeo raditi na svomu prvom pjenušavom vinu, a na tržište smo izašli 1991. Prva je berba “išla” za postavljanje kamena temeljca za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Zato smo pjenušce i nazvali Misal, a kako je ime odmah dobro prihvaćeno, nismo ga mijenjali. Nono je tati prepustio jedan vinograd i on se u slobodno vrijeme bavio vinarstvom pa je sve do 2000. proizvodnja pjenušaca predstavljala isključivo hobi našoj obitelji – govori Katarina. Vinarija Misal nalazi se u Peršurićima nedaleko od Višnjana. Na ulazu u selo iz smjera Poreča na ploči piše da se ovo selo sa sedamdesetak stalnih stanovnika zapravo zove Pršurići, piše Večernji.

loading...

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa