Nekad je bio jedini bravar u Umagu, danas je zadovoljni penzioner

Danas umirovljeni Milan Podreka dugo je vremena bio jedini bravar na području Umaga, što ga čini pravim živim svjedokom razvoja tog turističkog središta na samoj granici Istre. Rođen je 16. svibnja1939. godine u Percima blizu Buzeta a obrt je otvorio 1965. godine. Bio je to tada rijetki zanat, u kojem se gotovo sve radilo ručno.

"Posla je bilo puno. Zakon tada nije dozvoljavao da zanatlija prijavi radnika, tako da si morao sam obavljati zanat. S godinama se propis promijenio i dozvoljeno je zaposliti radnike, na svu sreću, jer se i posao s godinama jako povećao", priča naš sugovornik. Naime, 1967. počele su se graditi obiteljske kuće i tada se stolarija izrađivala od željeza. Bile su to ponajviše verande i ograde na kućama. Posla je tih godina bilo jako puno. Sklopljeni su i neki veliki poslovi s tada jakim firmama i tada sam zapošljavao i do 12 ljudi. U mirovini sam od 2006. godine, a uoči odlaska, posao je jako opao, tako da sam imao dva radnika. Na kućama su se počele graditi zidane ograde, nikome više nije trebala željezna ograda, stolarija se izrađivala od PVC-a ili drva, tako da se posao sveo na obavljanju nekih manjih bravarskih usluga zavarivanja ili popravaka", rekao nam je Milan. Kakav mora biti uspješan obrtnik, pitamo ga.

"Uvijek sam bio pristupačan i uslužan, i na svaki poziv se odazivao. Volio sam svoj posao i odrađivao ga kvalitetno i najbolje što sam mogao", odgovorio nam je Milan. Osim ograda na obiteljskim kućama, s kakvim se još zadacima susretao, pitali smo našeg sugovornika.

"Radili su se razni poslovi, od krpanja rezervoara za naftu, provaljivanje ili otvaranje kasa jer su se blokirale, provaljivanje brava radi gubitka ključeva... Jedan od većih poslova bio je kada je svojedobno jako nevrijeme otkrilo drveni krov tvornice Podravka u Umagu i sve su hale ostale otkrivene. Trebalo je napraviti metalnu konstrukciju na svim halama, bilo ih je 6 ili 7, skupa oko 15.000 m2. Pozvao sam prijatelja koji je tada imao bravariju u Sloveniji  - bilo je to 80-ih godina, sa svojim ljudima na ispomoć, tada nas je radilo oko 20 da se što prije pokriju hale", prisjeća se.

Nakon napornog radnog dana Milan se posvećivao supruzi i dvama kćerima, ali imao je i hobi - pčelarstvo. "Pčelarstvo me jako opuštalo i pružalo mi zadovoljstvo. Imao sam i do 150 košnica pčela i proizvodio do 2 tone meda godišnje", kaže Milan koji ima i mali savjet za one koji će nastaviti taj posao "Treba uporno raditi, kvalitetno i da stranke budu zadovoljne. Posao nije lak, ali ako voliš to što radiš i budeš uporan, uspiješ."

Je li imao nekih poznatih klijenata, pitali smo ga.

"Radili smo za tada velike firme. Za IMP mljekara Ljubljana radili smo inox vrčeve za mužnju krava s kompresorom, za Alpinu kopče za skijaške pancerice, pulski Uljanik ormare za strujni raskop, Zanat opremu iz Rijeke rešetke za gazišta u brodovima a Tvornica cementa u Umagu bravarske usluge na održavanju strojeva i proizvodnih linija. Danas je posao obrtnika jako težak, ima puno konkurencije i velikih firmi koje danas proizvode stvari serijski i teško je konkurirati cijenama. Danas sam zadovoljan penzioner, imam svoju obitelj, svoj sam posao radio sa srcem i dočekao mirovinu", zaključio je naš sugovornik. (Kristian Stepčić Reisman)