Slušali smo turske darkere u Zagrebu: 'Vrhunac je došao odmah'
Kad smo krenuli za Zagreb, prognoza je bila dobra, ali kod mosta nadomak Karlovca počeše se u daljini nazirati tmurni oblaci. Oranžna kača obliznula je horizont. Nekoliko kapi orosiše vjetrobransko staklo. Sve je super i sve je za pet, kad si muško i ne voliš nogomet. Onda ideš na zagrebački koncert dark-wave atrakcije (oksimoron?) iz Turske. Staneš u Arena centru, kupiš kućnu antenu i naletiš na zagrebačku pročelnicu rodom iz Labina, pa joj se izjadaš da više nitko ne prodaje kombinirane DVB T2-S2 risivere.
GPS navigacija na androidima je zaista korisna, ali ne treba ju previše ozbiljno shvaćati. Ipak, jednom kad se usklade čovjek i mašina, dobar je to tandem. Stigli smo tako bez ijednog krivog skretanja u stambeno naselje kraj kluba Boogaloo gdje je 5. listopada nastupala grupa She Past Away. Atmosfera nas je podsjetila na disko klubove iz ranih devedesetih, čemu su doprinijeli izdašno ispuštanje 'magle' i 'soooo nineties' košulje Volkana Canera i Doruka Öztürkcana. A i novi album zove se 'Disko Anksiyete'.
'Sanri' i 'Katarsis' izvedeni su na samom početku koncerta, tako da je vrhunac došao odmah, bez nekog postepenog zagrijavanja. Kroz koncert plesni ritam održavan je izmjenjivanjem bržih, uvjetno rečeno pop kompozicija, i onih ambijentalnijih. Odrađen je i bis, koji je zaključen pozdravom 'Zagreb, see you next time'. Prije She Past Away nastupila je Phantasmagoria, jedan od najdugovječnijih zagrebačkih bendova, i jedan od rijetkih koji još uvijek svira tradicionalni gothic i dark. S novom preradom Mizarovog hita 'Doždot' bili su lijepi uvod u old school dark-wave elektroniku grupe She Past Away, na tragu zrele faze legendarnih The Cure.
Zanimljivo da je koncert bio u maloj hali Boogalooa, a u velikoj se održavao Croatian Pink Floyd Show. Iako za vrijeme koncerta publika nije mogla prelaziti iz jednog prostora u drugi, (što se nakon svirke dozvolilo) toalet je bio zajednički, tako da se na stepenicama skupio zanimljiv miks ekipe različitih godišta i glazbenih preferencija. Svašta čovjek čuje u tim WC-ima, čak i špicu dnevnika TV Beograd namještenu kao zvuk dolaznog poziva na mobitelu.
Na povratku u Istru, u Gorskom kotaru i kod Čepića ponovno nas je dočekala magla, a pokraj auta u Zagrebu promuvao se jež, koji je, baš kao i mi, odlučio potražiti noćni zalogaj. (Kristian Stepčić Reisman)
