govore cakavicu, a nisu labinjani

'U Lindaru je jako lijepo, imamo sve što nam treba, ali...' (video)

0
Marijan Fabris i Mujo Mešinović
Marijan Fabris i Mujo Mešinović

Lindar je u sastavu Grada Pazina jer je tako blizu njega, na kilometar zračne linije, ali da je kojim slučajem nešto dalje, nema dvojbe da bi bio jedna od onih istarskih općinica s povijesnim starim gradom na brdu i njemu pripadajućim selima, kao Gračišće ili Pićan. Također, kao Gračišće ili Pićan, Lindar ima novi dio u kojemu su njegovi stanovnici izgradili prostranije domove i vrtove, a našlo se mjesta i za sportske terene.

U turističkim tekstovima predstavlja se znamenitostima: ostacima polukružnih kula u sklopu bedema, Župnoj crkvi Sv. Mohora i Fortunata, Crkvi Sv. Katarine, Crkvi sv. Sebastijana i Roka, loža i kuća čiji temelji broje petsto- šesto godina i posebno, Vila Baxa čije vam krunište, nalik na vrh nekog srednjovjekovnog tornja, privuče pogled iz daljine, dok dolazite u Lindar. Nas su prvenstveno zanimali njegovi stanovnici, htjeli smo osjetiti bilo mjesta.

'Mladima stvoriti uvjete da ne odlaze'

Dovezli smo se po zamjetno novom asfaltu. Položen je nakon što je izgrađena kanalizacija, što je skok naprijed u kvaliteti života u mjestu.

„U Lindaru je jako lijepo živjeti, blizu smo Pazina i imamo sve što nam treba. Naravno, uvijek se može nešto popraviti. Nakon kanalizacije prioritet nam je javna rasvjeta. Za obnovu ruševnih kuća treba riješiti imovinsko-pravne odnose, što nije lako, ali je u tijeku“, kazao nam je Marijan Fabris, aktivni član mjesnog odbora.

Složeni imovinsko-pravni odnosi te strogi konzervatorski uvjeti drže na čekanju Vilu Baxa, koja postaje zabrinjavajuće ruševna. U kući do nje od 1992. godine živi Mujo Mešinović, umirovljeni labinski rudar. I on je optimist, ali ne sasvim kada pogleda Vilu, a ima nekoliko zamjerki na, što bi se rekao, stanje duha u mjestu.

„Trebalo bi to naše mjesto malo bolje srediti i dotjerati i uključiti mlade. Prije svega stvoriti im uvjete da ne odlaze iz Lindara. Imamo feštu koja zaslužuje biti puno bolja. Kod nas dolazi vrlo malo turista jer ih nema tko prihvatiti“, kaže on.

Jakov Derossi starosjedilac je u Lindaru. Dok smo razgovarali građevinski radnici su na njegovoj kući dovršavali fasaderske radove. Stotinama godina stara kuća, već podizana na etažu, sada izgleda novo i svježe.

„U prizemlju nevjesta ima frizerski salon. U kući živimo supruga i ja, sa sinom i njegovom suprugom i njihovim sinom i kćeri. Imam brata u Volosku i sestru Australiji. Radio sam do mirovine radio u trikotaži u Pazinu. Lijepo nam je ovdje. Zadovoljstvo je napraviti vino iz svog vinograda i iskopati krumpira iz svog vrta“, kazao nam je.

Lindarska cakavica

Nama, Labinjanima, još je nešto zapelo za uho, a to je lindarska cakavica. To je ono po čemu se Lindarci razlikuju od Pazinjana. Samo što tako govore isključivo oni rođeni u starom gradu, a njih je sve manje. Možda je vrijeme da se zaštiti lindarska cakavica kao nematerijalno kulturno dobro i tako spasi od nestajanja.

U Lindaru je početak nalazi na kraju. Naime, ulazeći u mjesto vozili smo se dok smo mogli, a dalje od Župne crkve Sv. Mohora i Fortunata nismo mogli. Ova crkva iz 17. stoljeća, sa svježe ofarbanim reljefom dvojice svetaca na pročelju, nalazi se ne Forteci, mjestu na kojemu se nalazila utvrda oko koje je nastalo naselje. Od utvrde, međutim, nećete vidjeti puno, samo temelje tornjeva i zidina. 

Mučeništvo biskupa Mohora i njegovog đakona Fortunata obilježava se 12. srpnja i to je dan kada Lindarci imaju svoju feštu Mohorovu. Ne zaslužuje li to biti prava fešta, kao što je to u drugim mjestima? Zato taj dan ili vikend nakon blagdana (navečer jer to je usred ljeta) svratite u Lindar, pokažite Lindarcima da cijenite njihov stari grad kako to zaslužuje. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)

loading...

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa