Pićan: prva istarska općina koja je obilježila neku fojbu
Još je aktualna obljetnica prvog slijetanja na Mjesec, pa da za početak parafraziramo znamenite riječi Neila Armstronga: „Mali korak za Općinu Pićan, ali velik za Istru“.
Nakon što je 23. kolovoza blagoslovio svečano otvoreni Sportski kompleks Tupljak, pićanski župnik Antun Kurelović premjestio se desetak koraka dalje da bi blagoslovio stratište žrtava komunističkog terora nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je o bivšem rudarskom oknu u koje su bacani svi koji se nisu slagali s politikom tada svemoćne komunističke partije. Ili je ona procijenila da se ne slažu. Ili je, možda, procijenila da bi se mogli ne slagati.
Općina je izgradila betonsku ogradu oko postolja nekadašnjeg šahta i postavila spomen ploču. Tako je Općina Pićan postala prva istarska jedinica lokalne samouprave koja je obilježila jednu fojbu, kako nazivamo jame koje su služile za likvidacije. Kako je istaknuo Kurelović, svijeće i lumini počeli su se na ovom mjestu pojavljivati prije tri- četiri godine, odnosno pijetet se iskazivao privatno. Budući da se Sportski kompleks počeo graditi oko ovog mjesta, nametnula se potreba da ga se dolično obilježi.
Ovime je politika prvi put javno priznala notornu činjenicu da su se ti zločini događali. A predsjednik države i dotične partije u to vrijeme bio je Josip Broz Tito.... Možda nije znao što se događa.
Kako god, sigurno je da će ovo obilježavanje potaknuti na zahtjeve za nova obilježavanja fojba diljem Istre. Na Pićanštini ih ima još. Vlč. Kurelović je u Tupljaku spomenu jamu Cerovica kod Jurani i ispričao priču nalik na scenario iz nekog Tarantinovog filma. Jedan od bačenih u jamu uspio se u padu uhvatiti za nekakvu izbočinu i zaustaviti u padu, a potom se nekako popeo do izlaza i ispuzao iz nje. Možemo samo zamisliti u kakvom se stanju nalazio i naravno da je došao do najbližih kuća i zatražio hrane. Nitko ga nije izdao, ali pročulo se, pa su ga ubojice ponovo uhvatile i bacile u jamu, ovaj put uspješno.
Jama u Goljima jedna je od najvećih fojba u Istri i nema dvojbe da s vremenom njeno obilježavanje postaje sve veći izazov za vlasti, Općinu Sv. Nedelja na čijem s području nalazi, ali i Grada Labina i cijele Labinštine, pa i Istarske županije.
Mnogi su čuli priče povezane za stradanjima u njoj. Osobno sam čuo priču sa sretnim završetkom koja ilustrira kakva je klima u to doba vladala. Dakle, jedan od onih koji su skupljali žrtve jedne je večeri upao u stan čovjeku i prijeteći mu revolverom pred ženom i djecom zapovjedio da pođe s njim. Kada ga je čovjek pitao što je učinio, odgovorio mu je da je fašist. Čovjek je ostao na sto čuda jer s fašistima nikada nije imao veze, ali badava, vezali su ruke žicom i ukrcali na kamion gdje su već sjedile ostale žrtve. Odvezli su ih do jame u Goljima. Naravno, oni nisu znali kamo ih voze.
Kad je čovjek iz naše priče zajedno s ostalima iskočio iz kaminona, opazio je da sa svake strane stoje naoružani stražari. Jedan od njih bio je njegov dobar znanac. Taj se začudio što ga vidi i upitao ga je što radi ovdje, a on mu je odgovorio da pojma nema. I tada se dogodilo ono o čemu je vozeći su kamionu vjerojatno maštao: znanac mu je odvezao ruke i rekao da pođe kući.
Vratio se pješice kući, a ujutro je, što bi drugo, otišao na posao. A došavši na posao ugledao je svog jučerašnjeg krvnika. „O, pa ti si živ!“ „Jesam. Večeras dolaziš opet?“ Krvnik je samo odmahnuo rukom. Nesuđena žrtva je s obitelji prvom prilikom optirao za Italiju. (Tekst i foto: Robi Selan)
