Pulski Japanac: 'Volim ćevape i burek, a i Hrvatice su top'

Uz Satoshija Ishiija, Hrvatska ima još jednog džudaškog majstora iz Japana. Doduše, Shun Kondo nije olimpijski pobjednik, ali jest diplomirani trener džuda i za razliku od Ishija, koji se u Zagrebu skrasio i ovdje gradi MMA karijeru, taj je Japanac došao ovdje raditi kao džudaški trener. - Kada sam tražio posao, preko jednog prijatelja koji radi u Mađarskoj došao sam do telefonskoga broja ljudi iz Džudaškoga kluba Samobor. Nakon jedne godine ondje, preselio sam se u Pulu u Istarski borac, a poslije toga angažirao me i Hrvatski džudaški savez na poslu tehničkog trenera odnosno pomoćnika izbornika Deana Ilića, piše Večernji.

Shun s našim džudašima najviše radi na tehnici, a posebice onoj u parteru. Inače, diplomant je sportskog koledža u sklopu sveučilišta Tsukuba, jednog od najstarijih i naprestižnijih japanskih sveučilišta koje čini 28 fakulteta i 16.500 studenata. – Fakultet je oko sat vremena vožnje udaljen od Tokija, a može se pohvaliti nizom osvajača olimpijskih medalja u džudu (mi smo ih izbrojili devet, nap. a.). Inače, ja sam iz Akite, grada na sjeveru Japana. S obzirom na to da je riječ o vrlo lijepom dijelu Japana, s puno hramova, samurajskih rezidencija i tradicijskih festivala, zanimalo nas je kako Shun doživljava Hrvatsku? – Hrvatska je izrazito lijepa zemlja, čak bih rekao i ljepša od Japana. Živim u Puli, volim more i uživam otići na kupanje na Verudelu, a i unutrašnjosti Istre priroda je vrlo lijepa.

No, kako je njemu kao “samuraju” živjeti u Hrvatskoj? – Odlično, ovdje mi svi govore “polako”, a ja sam cijeli život živio u našoj japanskoj užurbanosti. Prihvatio sam i vaš običaj da se ide na kavu tako da se sjedne, a ne onako brzinski, s nogu, kako sam navikao u mojoj domovini. Morao se, dakako, naviknuti i na našu hranu jer u Hrvatskoj baš i nema puno japanskih restorana, a i japanska kuhinja izvan Japana nije isto što i ona u Japanu. – Volim meso s roštilja, a najdraži su mi ćevapi i burek. Zar mu ne nedostaju sirovi japanski pripravci?

– Da, ponekad se toga zaželim, te sirove hrane. Recimo, obožavam sašimi i suši od tune, i to one masnije. Osim prirode i hrane, Shunu se sviđaju i naše djevojke. – Imam hrvatske prijatelje, ali nemam hrvatsku djevojku. Hrvatice su jako lijepe. Nedavno je imao priliku upoznati svoga slavnijeg sunarodnjaka Satoshija Ishiija. – On nije ni znao da ja već tri godine radim u Hrvatskoj sve dok mu se nisam javio. Otišli smo na večeru. Jeste li otišli u neki od zagrebačkih japanskih restorana? – Ma kakvi, išli smo na roštilj, donosi Večernji.