Oproštajna kolumna: Gladijator postao Centurion
Malo po malo, iz nedjelje u nedjelju i evo nas do stotke. Jubilarna 100. kolumna, pa je tako 'Gladijator' postao i Centurion, odnosno stotnik, zapovjednik stotinu rimskih vojnika.
Iz tjedna u tjedan pisali smo o događajima u našem zavičaju, gradu Puli, ali i temama koje su zanimale širu hrvatsku javnost. Kolumnu su često prenosili zagrebački portali Totalinfo.hr i SEEbiz.EU
Istarska politička zbilja
Pokušali smo u kolumnama rasvijetliti istarsku političku zbilju na objektivan i kritički način. Nismo štedjeli vlast, ali ni jalovu i nesposobnu opoziciju. Kolumna Gladijator u Puli je izazivala popriličan društveno-politički interes. Ljutili su se oni koje smo kritički preispitivali, a smješkali bi se oni koji se nisu te nedjelje našli na udaru našeg novinarskog pera.
Često su dakle, te naše obrađene novinrske teme, bile u virtualnom svijetu prenošene i s one strane Učke, kako bi i šira svekolika hrvatska javnost vidjela da u Krasnoj zemlji, ne teče uvijek i stalno baš med i mlijeko. Jer nažalost mediji na poluotoku nisu na razini drugih standarda koje je Istra postavila.
Dakako, u kolumnama sam se bavio i „visokom lokalnom i regionalnom politikom“, kako to mi u medijima znamo često reći. Političarima o kojima sam kritički pisao nije se to dopadalo. Nikako se nisu mogli pomiriti s mojim promišljanjima, smatrajući ih kao negativistički prikaz njihovog rada i djelovanja. Teško im je bilo dokučiti moje prijedloge za poboljšanje i ispravljanje krivih poteza, za opće dobro svih nas. Stoga među njima zaista nisam mogao steći osobne prijatelje...
Istina i s one strane Učke
Posebno su ljuti bili na mene obični prijatelji koji su spletom okolnosti ili igrom sudbine ili odlukom političkih moćnika postali nekakvi malo jači faktori. Direktori, ravnatelji, pročelnici, upravitelji... Oni su stalno njurgali kada bi opisivao njihov lik i djela u svojim kolumnama. Nikako nisu mogli shvatiti suštinu mojih napisa, dvostruke misli, pohvalu ili kritiku.
Nisu mogli dokučiti osnovnu poantu, a to je da su postali javni djelatnici i da su samim time izloženi kritičkim ocjenjivanju. I kao pojedinci i kao osobe na funkcijama, zadužene da poslovi za koje su oni odgovorni , funkcioniraju dobro i kvalitetno. Mnogi od njih su se na mene naljutili i zahladili odnose. Ali što da se radi, ne može se baš sa svima biti dobar.
Zasluženi godišnji odmor
I sad je nakon 100 odrađenih kolumnističkih bitaka, došlo vrijeme za podvlačenje crte. Naravno, preživio sam i stekao od cara davno obećanu slobodu.
Naravno, samo su rijetki genijalci i ljudi širokih pogleda znali da sam ja tek profesionalni novinar koji o svemu treba pisati i koji samo dobro radi svoj posao. No, to je sudbina novinara. On nikad nije privatna osoba, on je uvijek na zadatku. Da pamti, bilježi, piše i objavljuje. Ma koliko se to nekima ne sviđalo...
Sada mi slijedi ljetni godišnji odmor, aktivan i sa fizikalnom terapijom u moru. Potom najesen rehabilitacija u toplicama. I na kraju, što još napisati, osim pozdraviti sve one koji su me uređivali, objavljivali, prepisivali, dopisivali, lajkali, čitali i komentirali. Do nekog novog susreta, u nekoj novoj novinarskoj formi, na istom ili nekom novom mjestu...? (Damir Strugar)
