Kilava Pula u mlakoj turističkoj sezoni
Malo po malo, dan za dan, posve neprimjetno, i u Puli je započela turistička sezona.. Rijeke turista preplavile su grad koji osim sunca pruža i najdužu obalu za kupanje na Jadranu. A u širem gradskom centru nesnosne gužve. Nervozni ubacivači maltene guraju turiste na brojne terase ljetnih restorana. A gosti baš i nisu neki potrošači. Tek grickaju poneki komadić pizze ili kuglicu sladoleda.
Velike priče o tome kako su nekad turisti izlazili van na riblje večere s oradama i jastozima i škampima, ostale su u sjećanju tek kao legende nekadašnjeg turizma i rastrošnih gostiju. Jer danas imamo gosta baš onakvog za ono što mu se i nudi. Cijela Pula nema jednu poštenu ljetnu terasu, tzv. plesnjak sa živom glazbom. A od Rovinja do P ule, znamo, diskoteka ili zabavnog centra više nema. Situaciju donekle popravlja Arena sa svojom ljetnom koncertnom sezonom. Ali za te su događaje zaslužni zagrebački menadžeri ili inozemni producenti.
Igre gladijatora
Grad Pula pokrenuo je Igre gladijatora koje se jednom tjedno održavaju u Amfiteatru i koje zaista nalikuju na one rimske. I taj je antički borbeni spektakl mahom rasprodan, a veseli turisti uživaju u borbama i rimskim kostimima. No, to je ipak premalo za grad veličine Pule. Ili su se vremena zaista toliko promjenila, da su danas gosti došli tek da se dobro odmore i okupaju, a ne da se zabave i potroše koji dodatni vanpansionski euro.
Puljani, osim onih koji svoje apartmane iznajmljuju gostima, za turističku sezonu uopće ne mare. Nema tu ni čuvenog hinjenog osmijeha ljubaznosti, a niti intertesa da se u Puli ljeti nešto dodatno zbiva.
Pa ipak, instutucije rade svoj posao...
Dolaskom ljeta, pojačane su aktivnosti u gradu, veća je frekventnosti ljudi, brojni su dolasci gostiju, te je grad prometno opterećeniji, posebice sam centar. S ciljem održavanja reda u gradu, kao i pomoći građanima ukoliko za istu imaju potrebu, te osiguranje protočnosti prometovanja, prometni i komunalni redari Grada Pule pojačano će ophoditi gradske ulice i biti na usluzi građanima svakoga dana, radnog i vikenda. Zakonskim odredbama osigurava se red i doprinosi sigurnosti te se utječe na poboljšanje stanja na terenu na području cijeloga grada, čemu doprinose i aktivnosti ostalih institucija u postupcima iz svojih nadležnosti.
Sami građani, kako rekoh, potpuno su indiferentni.
Pisao sam već da po meni, u Puli žive tri velike skupine ljudi koje imaju malo dodirnih točaka. Prvu grupu čine svi oni etnički stanovnici Pule, uglavnom rođeni Istrijani, koji su svojim načinom života, ideologijom i svjetonazorom vezani uz najpopularniju i najveću stranku na poluotoku, a to je naravno IDS. Druga grupa je ona tiha urbana šutljiva gradska masa, koja živi svoj život, fura svoj film i ne želi imati ništa s aktualnom vlašću, niti joj se na bilo kakav način želi, a niti može približiti. Ta se grupacija ljudi još uvijek traži, nema svoj medijski prostor, politički je pasivna i nitko je ne predstavlja. Treću grupu stanovnika Pule čine svi oni koji su se u proteklih dvadesetak godina doselili u nju, bilo iz različitih krajeva Hrvatske, bilo iz Bosne i Hercegovine ili nekih trećih destinacija. Ova grupacija novih žitelja Pule apsolutno nema nikakve socijalne i društvene veze s prethodne dvije i živi nekakav svoj život, koji s dvjema prethodnima nema nikakvih dodirnih točaka.
Dezintegrirani žitelji Pule
E sad kako da u takvoj dezintegriranoj masi Pula procvjeta kao turističko mjesto. Jako teško. Grad i svojim položajem nije okrenut plažama, osim Stoje i djela Verude. Svi drugi moraju lokalnim autobusom putovati barem 15 minuta do prve plaže. Gradske plaže Stoja i Valkane godinama su iste, ne obnavljaju se i nemaju gotovo nikakve sadržaje. Šetnica Lungo mare od Valkana do Mornara nema niti jedan uređeni WC. No, Puljani su ponudom zadovoljni, jer već desetljećima imaju to što imaju. I to je status quo.
Nešto je bolja situacija u gradu nego na moru. Kafići s terasama preplavili su grad, a uži centar grada nema niti jedan reprezentativni restoran. Ljetne terase Circola i Doma branitelja rade tek kad se na njima odvija neka namjenska priredba ili organizirana manifestacija.
Kolone turista tokom večeri besciljno tumaraju gradom. Najviše ih šeta Kandlerovom ulicom, koja ima kao štih umjetničke. No, kamene ploče u Kandlerovoj su potpuno iskrivljene i izbočene, a fuge popucale i prepune rupa. Pitanje je samo dana ili večeri kada će kakav raspoloženi šetač uganuti ili slomiti nogu. Dame se srećom izuvaju, pa njome šeću bosonoge, jer u protivnom polomit će potpetice na sandalama i gadno ozlijediti nogu.
Gradonačelnika to ne brine, jer on je Kandlerovu ulicu proglasio ulicom umjetnika, pa se to odnosi i na umjetnost hodanja po njoj bez ozljeda. Nema, naime šanse da po njoj netko napravi desetak koraka bez gledanja u tlo, a da se ne spotakne i padne. No, možda je sve to samo ljetni fol i đir, i ne zaslužuje uporno i čangrizavo kritiziranje situacije u gradu, od strane autora ovih redaka. (Damir Strugar)