'Našu obalu kljucaju strvinari a Talijani grade brodove'
"Kad je Uljanik nakon 163 godine postojanja pod Austro-Ugarskom, Italijom i Jugoslavijom konačno u Plenkovićevoj Hrvatskoj bačen u stečaj, našao se netko, komentator portala Index Goran Vojković, da to proslavi, jer ga pali škver neće više koštati ni kune. Toliko sitničave postale su ambicije hrvatskih građana. Prosječan Vojković je slavio ono zbog čega su u Puli spustili zastave na pola koplja, a trebali su ih zapravo poskidati u cijeloj zemlji, jer je poraz brodogradnje teški poraz Hrvatske", piše Nikola Bajto za Novosti.
"Pokazalo se da ona tako ozbiljnoj industriji više nije dorasla, kao što nije bila sposobna očuvati ni trgovačku flotu. Njeni pomorci plove na strancima, njeni brodograditelji odlaze graditi tuđe brodove, kao što njeni srebrni nogometaši igraju za strane klubove. Baš kao što njeni građani svih mogućih struka masovno odlaze, jer ne žele više živjeti i raditi u zemlji bez perspektive.
Hrvatska je postala nebitna, u zraku, na kopnu i na moru. Nije bila sposobna održavati ratnu avijaciju, a pitanje je vremena kad će izgubiti aviokompaniju. Njene željeznice u sramotnom su stanju, skupa s vlakovima, a pogon koji ih je gradio već je sedam godina u stečaju. Današnja Hrvatska nije sposobna izgraditi ni LNG terminal o kojem već pet vlada priča, a most kakav je do jučer moglo podići pet-šest različitih domaćih firmi, danas joj grade Kinezi, od kojih prosi i pomoć za škverove, jer joj prosječan Vojković više nema što dati. Na Jadranu brodove danas grade Talijani, ovdje, odmah preko puta Splita, niti sto milja morem od Pule, pedeset milja kopnom od Rijeke, dok hrvatsku obalu sa škverovima koji umiru kljucaju strvinari, praveći masterplanove i upisujući hipoteke za kapacitete u kojima će jeftina radna snaga opsluživati strane turiste.
Propašću škverova, Hrvatskoj je suđen gubitak karaktera pomorske zemlje i značaja položaja na Jadranu. Ona nezaustavljivo tone u kolonijalni položaj, ovisna o aparaturi evropskih fondova kojima se održava na životu, dok joj mirovinski sustav puca po šavovima, a zdravstveni grca u dugovima. Postala je bolesnik na Jadranu, lišen svake stvarne osnove suvereniteta, baš kao u vrijeme kvislinške vladavine onih oko čijeg oplakivanja traje mrtva trka domoljuba i ‘suverenista’: onih koji izvršavaju i onih koji obećavaju", zaključuje Bajto u Novostima.
