Samohrani otac: Tete u dječjim vrtićima? Neprocjenjivo!

Znate onu reklamu za Mastercard kada otac vodi sina na utakmicu? Dijete sretno, a tata plaća karticom i onda piše: „Mastercard neprocjenjivo!!!“. Ja bi takvu reklamu napravio, ali bi otac dijete vodio u vrtić, ostavio ga tetama i platio Mastercardom – neprocjenjivo!

Svi mi ujutro ostavljamo djecu po vrtićima, idemo na posao i poslije 15 sati dolazimo po njih. Te naše tete u vrtićima, koje nam praktički odgoje djecu, uzimamo nekako zdravo za gotovo.  Vidim ja to po sebi. Imam dvoje u vrtiću, koje dok ujutro obučem i spremim, već kasnim. Na brzinu ih vozimo, ostavljamo u vrtiću, s tetama progovorimo dvije-tri riječi jer, naravno, već kasnimo za na posao.

Ako imate djecu ili kao ja troje, znate da s njima nije baš lako. Moramo od njih napraviti prave male ljude. Meni se događa da bih, kada me izbace iz takta,  uza svu ljubav koju imam prema njima, najradije tog trenutka obukao jaknu i otišao negdje! Naravno, to me drži minutu dvije i opet su oni moja ljubav.

Zato se divim tim tetama koje su po desetak sati s dvadesetak djece i iz iskustva znam da se tako dobro brinu. Silom sam prilika blizance dao jako rano u jaslice, i to što su oni danas ovakvi kakvi jesu, pristojni i dobri, mogu zahvaliti tetama u vrtiću. I da se vratim na početak, kada platim vrtić – neprocjenjivo! (Dean Ćakić)