Obišli smo pet balkanskih država u tri dana (video)

„Da li netko od vas puši?“- pitao nas je srpski carinik na kosovsko-srpskoj granici. Ja sam pušač i odmah sam pomislio da će nam ispreturati cijeli auto da vidi švercamo li cigarete i gnjaviti nas na granici kad ono carinik, nakon što smo „priznali“ da smo pušači, upita: „Ima li netko cigaru?“ Dao sam mu pola kutije (i to kosovskih) cigareta.

Ovo žicanje carinika samo je jedan od doživljaja koje smo proživjeli u pet država koje smo obišli u tri dana. Ali, krenimo redom.

U Albaniju preko Dubrovnika

Glavni cilj našeg putovanja bilo je posjetiti Albaniju i Kosovo, a na put smo krenuli preko Dubrovnika i Crne Gore. Naime, budući da sam Dubrovnik vidio samo kao sedmogodišnjak, kolega se složio da u Albaniju odemo po jadranskoj obali.

I tako smo pokupili dnevnice i krenuli za Dubrovnik koji je stvarno lijep grad i naravno skup jer si to može dozvoliti. Tako će vas kuglica sladoleda koštati 15 kuna, malo pivo 45 kuna, a sat parkiranja 70 kuna. Ako imate vremena i ako ste ljubitelj serije 'Igra prijestolja', imate vodiče koji će vas odvesti na mjesta gdje se snimala serija. Nas su zanimale samo one stepenice po kojima je kraljica Cersei (prekrasna Lena Headey) za kaznu morala hodati gola.

Nakon Dubrovnika krenuli smo preko Trebinja u BiH prema Crnoj Gori. Od te zemlje sam stvarno više očekivao i nije me previše oduševila. Ceste su im užasne. Mi smo se zaustavili i prenoćili u Podgorici (za one malo starije to je bivši Titograd) i to je onako, jedan običan grad. Možda je južniji dio Crne Gore gdje je Budva nešto bolji, ali ovaj dio nije ništa posebno, osim što se možete dobro najesti za malo novca, a taksisti vas bilo kamo voze za jedan euro.

Od Podgorice do Albanije treba vam oko dva sata vožnje i ako ste po cesti malo oštetili automobil ili gume, ne morate se brinuti jer ulaskom u Albaniju na svakih sto metara imate mehaničara, vulkanizera ili autopraonicu. Mali Albanci oprat će vam auto za dva eura. Fascinantno je da to obave tako dobro za samo par minuta. Inače, većina mehaničarskih radnji ima natpis da su ovlašteni Mercedes servis. Vjerojatno ni Mercedes ne zna da u Albaniji ima toliko ovlaštenih servisera.

Zanimljivost Albanije je i to da ima bezbroj salona s namještajem. Puno Albanaca radi diljem svijeta i šalje novac u rodni kraj za izgradnju kuća i, normalno, za njihovo opremanje namještajem, pa od tuda  toliko trgovina namještajem. 

Skadar i Tirana

S obzirom da je do devedesete godine Albanija bila potpuno zatvorena, ugodno me iznenadila. Za razliku od Crne Gore, ceste su im nove i odlične. Albanija je bila poznata po svojim bunkerima koji su je trebali štititi od „vanjskih neprijatelja“. Danas ih ima samo nekoliko uz cestu koji su turistička atrakcija.

Prije Tirane otišli smo do Skadra. To je lijepi grad na Skadarskom jezeru i u njemu se vidi napredak Albanije. Moderni trgovi i zgrade, bezbroj trgovina i kafića. Cijene su manje nego kod nas, jedno pivo koštat će vas oko desetak kuna. Preporučujem Korču i Tiranu te kosovsku Peju (bivše Pećko pivo).  

Iz Skadra smo došli u Tiranu, glavni grad Albanije. Lijepi i veliki grad. Ima doista lijepe i velike zgrade i grandiozne muzeje i trgove i vidi se na svakom koraku kako se nešto gradi. Inače, svi su ljubazni i vole Hrvate, ali ipak su im najdraži Talijani, pa se tako trgovine zovu Xhovanni (Đovani), Lorenzo, Fabio….

U samom centru Tirane obavezno morate posjetiti nekadašnji bunker s podzemnim skloništem koji je sada otvoren za turiste i vidjeti svu njegovu veličinu pod zemljom sa bezbroj prostorija. Prije nego li napustite Albaniju, obavezno si kupite jedan konjak Skenderbeg jer je to njihovo glasovito nacionalno piće.  

Nakon Tirane zaputili smo se na Kosovo. To je zapravo vrlo ugodna vožnja jer su Amerikanci prije nekoliko godina, kao poklon albanskom narodu s obje strane granice, izgradili super modernu auto-cestu koja spaja Tiranu i Prištinu. Cesta prolazi kroz planinske usjeke, okružena je visokim planinama i provalijama i vozačima i putnicima nudi poseban doživljaj vožnje.   

Smrt Adema Jasharija i 56 članova njegove obitelji

Imam prijatelje Kosovare i Albance, pa nam je prva stvar ulaskom na Kosovo bila posjetiti mjesto Prekaz u Drenici. To morate vidjeti! U Prekazu je kuća albanskog učitelja Adema Jasharija, koji se početkom ustanka 1999. godine preselio u Albaniju obučavati prve postrojbe Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Nakon što se vratio, srpska vojska likvidirala ga je u njegovoj kući zajedno s pedeset i šest članova njegove obitelji među kojima je bilo osamnaest žena i desetero djece. Vijest o pokolju brzo se proširila po svim kosovskim selima i gradovima i to je bio okidač o općenarodni ustanak protiv srpske vlasti.  

Jashari je nakon smrti, 2004. godine, odlikovan najvišim kosovskim ordenom, odličjem Heroja Kosova, a po njemu se zove i aerodrom u Prištini. Njegova kuća nije obnovljena nego je onakva kakva je ostala nakon napada srpskih specijalaca pretvorena u spomen obilježje i kada gledate te zidove pune rupa od tromblona i metaka, a k tome znate da je tu stradalo desetero djece, ne možete ostati ravnodušni.

Inače, u tom kraju postoje auto-ceste između sela, kao da u Istri imate auto-ceste između Marčane i Peruški ili Boljevići i Kršana. Mještani su nam objasnili da je drenički kraj dao većinu vođa OVK-a, među kojima aktualnog predsjednika Kosova Hashima Tachija, pa ratni pobjednici (čitaj: branitelji) većinu državnih sredstva ulažu u svoj rodni kraj.  

Kosovo nije skupo i ima izvrsnu hranu, a za najbolji grill, ćevape i kofte, zaputite se do Prizrena. Prekrasan grad na obali rijeke Prizrenska bistrica s bezbroj trgovina, zlatarnica i suvenirnica. Inače Prizren je središte tekstilne industrije i zlatarnica (većina zlatara u Hrvatskoj porijeklom su iz Prizrena). Za vrijeme turske vladavine bio je najvažnjji grad na području današnje Albanije i Kosova, što se vidi u arhitekturi ali i svojevrsnoj 'gospoštini' njihovih autohtonih žitelja među kojima i danas ima mnogo Turaka.

Mene je Prizren oborio s nogu kada sam kušao njihove ćevapčiće. Nešto najbolje što sam do sada jeo! Osim kvalitete i izvrsnog okusa hrana nije skupa, a uz to u restoranu u kojem smo jeli gazda nas je odmah počastio pićem čim je čuo da smo Hrvati.

Talijanski vojnici u Prizrenu

Na Kosovu su još uvijek prisutne međunarodne vojne snage KFOR, a u Pizrenu smo naišli na pripadnike talijanskog bataljuna. Bolju prekomandu Talijani nisu mogli ni zamisliti. Šepure se po gradu (kao Bertorellijeva četa u kultnoj seriji 'Alo, ako'), jedu odličnu hranu za mizernu lovu, a lokalne djevojke ih obožavaju.   

Kosovo je pravo čudo koliko se na svakom koraku nešto gradi. Vidi se strašan napredak, ljudi grade i naseljavaju se i svakome bi preporučio jedan izlet na Kosovo, zbog tih ljudi i njihove srdačnosti i ljubaznosti. Nakon što smo prtljažnik napunili ljutim paprikama (to obavezno morate probati), zaputili smo se prema granici sa Srbijom.

Na graničnom prijelazu Merdare nedavno je EU novcima izgrađena moderna i velika zgrada graničnog prijelaza. Carinik na kosovskoj strani, naravno, ljubazan, sijedi u klimatiziranom prostoru i nakon pregleda osobnih iskaznica daje nam znak da možemo dalje na srpsku stranu. Ali, naravno, budući da Srbi ne priznaju Kosovo, ne žele ni sjediti u novom graničnom prijelazu, pa zjapi prazan i morate ga zaobići i doći do neugledne kućice, kontejnera, koji zimi vjerojatno propušta vjetar sa svih strana. U njoj sjedi srpski carinik s početka priče i „žica“ cigarete! I pita putovnicu ili osobnu kartu za ulazak u državu, isto kao što bi pitao i na uređenom prijelazu. Prošli smo pet država u tri dana i obavezno bih opet želio posjetiti Albaniju i Kosovo, što i vama toplo preporučujem. (Tekst: Dean Ćakić, foto i video: Roberto Matković)