Kako je vojvođanski vinar postao kralj istarskog smeća

Već sam u nekoliko navrata pisao o tajnosti početka poslovanja Županijskog centra gospodarenja otpadom Kaštijun, koji se nalazi pet kilometara od Pule. Oko tog projekta ništa nije transparentno, a sada smo doznali da i ne radi kako treba.

Tajanstveni kadar IDS-a

Ravnatelj Kaštijuna je mitski lik, fantazmagorični Darko Višnjić, jedan od najvećih vinara u Vojvodini, u Srbiji.

Istra, zemlja dobrih ljudi i dobrega vina, piše na drvenoj ploči. “A ma bo”. Rekao bih na istarskom. Istra već godinama ratuje s Hrvatskom, prikazujući sebe kao nedodirljivu, što se tiče poštenja. Samo što afere isplivavaju kao i u svim djelovima Lijepe naše. Ipak, IDS vlada Istrom kao da njome teče med i mlijeko. Zemljica brežuljaka i gradova na njima, nikako da vidi svoje zlo na vidiku. Glumeći nekakvu multikulturu, zapravo, prodaje lokal-nacionalizam, koji ne priznaje ništa što nije “Istarsko”. I Istrana je sve manje u Istri. Tako da IDS “vraća” svoje kadrove čak i iz Srbije. Jedan od takvih je Darko Višnjić.

Čudno da je osoba koja nije član IDS-a toliko bitna IDS-u, da su čak potegli do Srbije, kako bi doveli natrag svoga Istranina.

Darko je Višnjić je tko zna čime zadužio čelnike IDS-a. Navodno veliki stručnjak za vodu i vodno gospodarstvo izgradio je svoj velebni posjed u Vojvodini od 2006. do 2010. godine, obnovio je nekadašnje imanje židovsko-mađarske obitelji Schulhoff gdje se, između ostalog, posvetio i proizvodnji vina.

IDS ga je dovukao nazad u Istru da bi kao direktor “spasio” prvo Vodovod Pula, iz kojeg je napredovao kao čelnik Hrvatskih voda u Rijeci, zadužen za vodnu privredu Kvarnera i Istre. A potom je kao stručnjak doveden u Pulu na mjesto ranatelja ŽCGO Kaštijun. I tu započinju problemi vojvođanskog vinara.

Kaštijun nikad nije otvoren

Naime ŽCGO Kaštijun počeo je s radom, a da nikad službeno i svečano nije otvoren.

Svečanost rezanja vrpci i službeno otvaranje novog Kaštijuna nikada nismo dočekali, a sada je i jasno i zašto. Kaštijun je u problemima do grla, a svaki dan na površinu isplivavaju novi nedostaci s kojima se susreće ova skupa istarska tvornica otpada, ili možda bolje rečeno, rupa bez dna. Teško je više pratiti sve te silne iznose koji su ulupani u novi Centar koji će 1. srpnja proslaviti godišnjicu rada. Trideset, četrdeset milijuna eura, kao da više nije ni bitno, a sve to u gradnju i skupu tehnologiju koja proizvodi gorivo iz otpada koji nitko neće!

U međuvremenu je žiteljima Pule odvoz smeća poskupio i do 250 posto. O svemu tome tajanstvenii i novinarima rijetko dostupni direktor Višnjić nedavno kaže:

- Država je ta koja je trebala osigurati modele zbrinjavanja goriva iz otpada, a ne da se centri i lokalna zajednica sami snalaze i plaćaju zbrinjavanje. Podsjetio je da je gradnja MBO modela na kojem počiva Centar također definirana na nacionalnoj razini, no država pak nije učinila ništa da se paralelno stvore uvjeti za zbrinjavanje tog otpada.

Direktor konačno priznao probleme

Priznao je da ŽCGO Kaštijun ima brojne nedostatke, a za sve je, tvrdi, odgovoran izvođač radova, odnosno grčka tvrtka Helector. Najveći problemi, čini se, potresaju samu jezgru centra, takozvano MBO postrojenje, u kojem je po originalnom projektu zamišljen rad bez ljudske posade. No, neki krucijalni dijelovi u pogonu nisu napravljeni kako treba. Samo postrojenje ima niz tehničkih nedostataka, pa iako prvotno nisu ni trebali biti unutra, radnici danas u pogonu rade s zaštitnim maskama i bore se oblacima prašine.

Međutim odavno su oko Kaštijuna krenule priče o promašenom projektu i objektu prepunom tehničkih nedostataka. No, kap je nedavno prelila čašu i sad je Višnjić kao stručnjak za vino i vodu zadužen da gasi javni požar. Jer, ŽCGO Kaštijun nije praktički ni otvoren, a već ne radi kako treba.

No uz čašicu dobro ohlađenog vojvođanskog rizlinga Darko Višnjić ima rješenje za spas ove pulsko – istarske sramote smeća i neoporabljenog otpada.

Da bi se pogon doveo u red, potrebno je uložiti dodatnih 16,1 milijun kuna, a o tome je još u veljači 2018. godine sklopljen ugovor između Istarske županije, Grada Pule, Kaštijuna i Fonda za zaštitu okoliša. Dakle, sada je izvjesno da javnost nakon punih godinu dana saznaje za očite velike greške tijekom izvođenja radova za koje treba izdvojiti ni više ni manje nego 16 milijuna kuna!

Genijalac Darko Višnjić živi na četri lokacije, od one sa Malte do afričke, srpske i hrvatske. Nije jasno kako uz sve te lokacije i privatni biznis može voditi i pulski Centar otpada Kaštijun. ali čini se da to nikoga ne brine previše.

Tajkun okružen smećem

I tako Pula i Istra imaju najmoderniji objekt za prijem i oporabu otpada, koji nije funkcionirao već od same njegove izgradnje. Što li će sad biti nakon svega, kad se takvo stanje i javno priznalo, ostaje nam da saznamo.No, šta da radi siroti Višnjić. Naime, kako se saznaje iz emisije 'Ekskluzivno' Radio-televizije Srbije, Višnjić, samozatajni direktor  Kaštijuna, krupni je tajkun, vlasnik dvorca u Vojvodini, živi na četiri destinacije, a bogatstvo mu se mjeri u milijunima! I kako onda pored toga da se brine o pulskom i istarskom smeću. (Damir Strugar)