'Šef Uljanika nije imao vilu, nego kućicu u nizu'

Teško mi je gledati Uljanik danas, bez ljudi, bez života. Iako sam davno otišao u mirovinu kao ronilac u Uljaniku, srce mi je ostalo u škveru. Nije me sram reći da sam zaljubljen u Uljanik, priznao je Branko Glišić (68) iz Pule, piše 24sata.

Ronio je 25 godina pod morem, pod brodovima koji su se gradili u škveru u to vrijeme. Njegova ronilačka oprema koju ponosno čuva u dnevnom boravku teška je pedesetak kilograma. Tako je nekad bilo, a na nogama je imao olovo kako ne bi isplivao na površinu. More i Uljanik je spojio u veliku ljubav i posao.

- Dnevno sam pod vodom bio 5-6 sati. Toliko se moglo izdržati. To je bio moj posao iz snova. Odijelo sa cipelama je bilo teško 50 kilograma, a samo kaciga 25 kilograma. Svaka cipela bila je teška 12 kilograma. Oblačili su me moji kolege u to ronilačko odijelo, a samo oblačenje trajalo je više od 30 minuta - prisjetio se Glišić, poznatiji prijateljima kao Glišo. Radio je on pripreme porinuća, poslove nakon porinuća kao što su rezanje koljena, braciola...

- Krivo mi je kad ovih dana svi prebacuju krivicu na radnike. Vjerujte, radnici Uljanika nisu ni smatrali da se smiju petljati nekome, vjerujući da čini samo dobro. Pa kako da netko iz radione gleda tko i kako ugovara brod?! - rekao je Glišić.

Od čistača u Uljaniku koji je bio na redu za dodjelu stana ili je prihvatio gradnju kuće pa sve do direktora... Sve je bilo transparentno. Pa naš tadašnji direktor Karlo Radolović napravio je kuću u nizu, a mogao je imati vilu, kaže Glišić, javlja 24sata.