Od Dana žalosti do Istarskog Joce Amsterdama
Bio je zanimljiv protekli tjedan u Puli. Nakon što je u ponedjeljak 13. svibnja Trgovački sud u Pazinu objavio stečaj brodogradilišta Uljanik i prekid agonije koja traje već godinu dana, kao u kakvom teatru apsurda gradonačelnik Pule Boris Miletić objavio je u Puli Dan žalosti. Istinu govoreći, čini mi se da je zadnji pravi Dan žalosti u Puli bio kad je umro Josip Broz Tito.
Ovaj put žalost je bila skoncentrirana na članove obitelji pulskih brodograditelja, a žalilo je i pulsko kino Valli koje je na taj dan otkazalo svoje filmske projekcije. Dakako žalili su i radnici Uljanika, ali oni su svoje odavno ožalili. Jedini dvojac koji je pustio suzu bili su moji pajdaši tajni agenti Huki i Cole koji su nespretno odvijačem čačkali suzavac u službenom vozilu, prateći familije uhićenih članova bivše Uprave, pa su iskreno zasuzili od njega poput iskusnih prosvjednika i demonstranata. Preostali žitelji Pule nisu pretjerano očajavali jer nitko ni za njima suze nije puštao kad su njihove firme propadale i oni dobivali otkaze.
Europski izbori
U međuvremenu i dalje se očekuju Kinezi i njihovo čudo u stečaju. Oni malo mudriji upozoravaju na Pevec i njegovu sudbinu kada je nakon stečaja izišao zdrav i ojačan i sad bolje s novim vlasnicima posluje nego li prije stečaja. Hoće li se takva vesela sudbina nasmiješiti i Uljaniku zna izgleda samo tajanstvena Nada za koju radnici u škveru vele da umire posljednja.
I dok Nada još uvijek nije umrla, a kad će ne zna se, Pula kao najveći grad Istre ulazi u posljednji tjedan pred nastupajuće izbore za Europski parlament. Izborne atmosfere uopće nema, ukoliko izuzmemo par uobičajenih štandova na tržnici i nešto poderanih plakata po zidovima i haustorima.
Tko je Joca Amsterdam?
Politički znalci iz kafića SKY smještenog u prizemlju pulskog HTV Centra i Radio Pule tvrde da je tome tako jer na listama za Bruxelles nema niti jednog Puljana, niti Puljanke. Nema tako na listama za EU parlament ni naše domaće političke gromače kakav je Vječni vođa Nino Jakovčić, nema niti Velikog vođe Bambija, a niti profesionalnog manjinca Furia Radina. Zato u Puli ovi izbori nemaju strasti, niti se o njima priča. Doduše istarske boje brane na listi Amsterdamske koalicije domaći župan Valter Flego i prvi umirovljenik Hrvatske Silvano Hrelja.
No, njih dvojica istinu govoreći nemaju u Puli veliku specifičnu političku težinu, a Amsterdamska koalicija nije objavila tko je na njezinoj listi Joca Amsterdam. Pa sve skupa nalikuje na loš politički žgvacet. I to ne s fužima, već s nižim oblikom fuža – kakav su pasutice. A od te se hrane Puležani očito neće najesti, pa se predviđa poražavajući izlazak građana na birališta.
Zadnje šanse
Možda još ima kakav politički epizodist na pokojoj listi, ali to je sve u svemu potpuno zanemarivo. Stoga je kilava, mlaka i jalova oporba u Puli počela hrabro mrmljati što će biti 1. srpnja s Uredom EU na Korzu kad se Jakovčić kao Vječni vođa vrati iz Bruxellesa, a za kojeg je Grad Pula primao mjesečno simboličnu 1 kunu zakupnine za poslovni prostor od 200 kvadrata, za kojeg upućeni poslovni ljudi tvrde da bi se mogao iznajmiti za cijenu od 1500 do 2000 eura mjesečno.
A što se tiče Dana žalosti pulska oporba - taj neviđeni smiješni skup političkih epizodista i amatera - proglasio je tu odluku Borisa Miletića populističkom, za razliku od depopulističkih odluka kakve oni u Gradskom vijeću donose. Puljane za sve skupa zabole prsluk, jer bliži se ljeto i turistička sezona, pa valja zaraditi eure, a ne mlatiti praznu političku slamu za opći boljitak građana. (Damir Strugar)
