Tmurni oblak krize u Uljaniku zasjenio komemoraciju antifašista
Nije bilo neke posebne radosti ni slavlja u subotu na Učki gdje su pred devastiranim nekadašnjim odmaralištem INA-e obilježeni značajni događaji iz narodnooslobodilačke borbe. Ni Mješoviti pjevački zbor “Jeka Primorja, ni mlada harmonikašica Vanesa Jakac, a ni VIS ”Trio kunfin” nisu u potpunosti uspjeli rastjerati teški, tmurni oblak koji se zbog duboke krize nadvio nad “Uljanikom” i “3. majem”, te neizvjesnom sudbinom tisuća radnika i njihovih obitelji.
O tome su govorili Tomislav Ravnić i Dinko Tamarut, predsjednici istarskih odnosno primorskog-goranskih boraca i antifašista, istarski župan Valter Flego ali i drugi sudionici skupa. Dragan Klarić iz Buzeta podsjetio je na omladinske marševe koji su redovito održavani od 1955. do 1989. godine uz sudjelovanje 2 do 2,5 tisuće mladih iz cijele Istre, Primorja, Gorskog kotara ali i drugih krajeva Hrvatske koji su na Učki odavali počast ne samo mladima, već svima koji su svojom borbom pridonijeli oslobođenju zemlje od fašizma i priključenju matici zemlji.
A što se to događalo na Učki prije 75 godina? Prvog travnja 1944. pred nekadašnjim hotelom-planinarskim domom ponovno je formirana Prva istarska brigada “Vladimir Gortan”. Pred postrojenim jedinicama brigade, ali i pred oko tisuću mladih koji su stigli iz svih krajeva Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara jakom neprijatelju usprkos, govorio je komandant Operativnog štaba za Istru Savo Vukelić rekavši da bi se brigada mogla zvati i omladinskom jer 90 posto njenog sastava čine mladi ljudi. Za komandanta je postavljen proslavljeni borac Vitomor Širola Pajo (kasnije narodni heroj), koji je potkraj te godine preuzeo dužnost komandanta Operativnog sektora za Istru smještenom (uglavnom) na poluotoku Ubas nedaleko od Koromačna.
Prilikom osnivanja brojala je 683 borca, nešto kasnije u njen sastav ušao je i bataljun “Pino Budičin”, a već u svibnju imala je oko 1050 boraca. Sljedećih dana krenula je u napad na garnizon u Lupoglavu, a posebno ostaje u sjećanju lipanj kada su borci oslobodili Gračišće, Pićan, Šumber, Svetu Nedelju… Borbeni put nastavila je u Gorskom kotaru, Beloj krajini, pa sve do Korduna i Like.
Sudjelujući u završnim operacijama za oslobođenje zemlje brigada je stigla nadomak Muggie (Milje), da bi zatim krenula u oslobađanje središnje Istre (Pazin 7.5.1945.), a u Pulu je ušla dan kasnije. Od osnivanja na Učki pa do oslobođenja brigada je izgubila 180 boraca, 37 je nestalo a 432 borca su ranjena. Iz stroja je izbacila oko 3.300 a zarobila 943 neprijateljska vojnika. Inače, brigada je prvi put osnovana 23.rujna 1943. godine u Žminju, ali je rasformirana uslijed velike neprijateljske ofenzive u rujnu i listopadu.
Na Učki je tog 1. travnja održana i prva Oblasna konferencija USAOH-a Istre (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske) na kojoj je referat podnio sekretar SKOJ-a za Istru Niko Katunar (kasnije poginuo). Za predsjednika je izabran Berto Črnja, a u novom rukovodstvu od 75 članova bilo je 15 Talijana.
No, tog je dana na Učki, što se često zaboravlja, osnovan i Prvi partizanski odred “Učka” (komandant Ivan Brozina – Slovan), jedinica koja je uspješno ratovala u Istri a potkraj kolovoza brojala je više od 700 boraca. Tada se prebacila u Gorski kotar gdje je 29.8.1944. prerasla u Treću istarsku brigadu, pa je istoga dana u Čabru osnovana 43. istarska divizija.
