'Veseli nas kad na stubištu ne moramo paziti na lokve buzetskog piva'
Zvonimir Miškulin, stanar zgrade u Ilici 13 u kojoj se nalazi Istarski klub u Zagrebu, uputio je istarskom županu Valteru Flegi otvoreno pismo. Poslao ga je i našem portalu te ga objavljujemo u cijelosti.
"Poštovani gospodine župane, u zadnjih se nekoliko dana u medijima pojavio zamjetan interes za pitanje Kluba studenata Istre „Mate Balota“, a sve povodom odluke Ministarstva za državnu imovinu o iseljenju Kluba iz prostorija u Ilici 13 u Zagrebu, zgrade pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, u kojima Klub djeluje. Sukladno tome, bilo je za očekivati da se, kao istarski župan, u raspravu uključite i Vi, beskompromisno stanete na branik istarskih interesa, kažete da „ne date Klub“ (nije jasno tko ga, ni kome, kao udrugu građana može uzeti, ali dobro) i žestoko se protivite njegovom iseljenju iz prostorija u Ilici 13, najavljujući dolazak u prostorije Kluba ne biste li mu i tako izrazili podršku.
Nije jasno kojim ćete se sredstvima poslužiti, ali je jasno zašto, po Vama, to tako mora biti (prostora za kompromis niti Vi, niti rukovodstvo Kluba, ne želite ostaviti - tolerancija je mlitava, sladunjava bedastoća za neke druge prilike, sada treba lupiti šakom o stol i ultimativno zahtijevati da bude po vašem, ili - ne znamo što). Argumentacija Vam je, dakako, obrnuto proporcionalna decibelima. Argumenti kojima se služite mogu se podvesti pod tezu da Klub na spomenutoj adresi djeluje niz godine kao kultno mjesto okupljanja istarskih studenata kojima pruža drugi dom daleko od njihovog (istarskog) doma.
Drugih čvrstih argumenata nemate, ali to nije ni važno jer je ovo medijski zanimljiv materijal: prirodni je impuls stati uz studente, naoko slabiju stranu, na koje je nasrnulo Ministarstvo-babaroga u liku zlih „uhljeba“ (silno popularna riječ negativnih konotacija koja obuhvaća sve zaposlene u javnoj upravi - iako, ne budimo naivni, i mnogi od članova Kluba nakon studija vjerojatno prelaze na tamnu stranu i postaju „uhljebi“). Čitajući novinske napise i reakcije na portalima, neupućeni i dobronamjerni čitatelj bi lako pomislio kako je donesena odluka o zabrani rada Kluba kao terorističke organizacije, ili da je Klub proglašen paravanom za lanac dječje prostitucije, dok se, eto, radi samo o kultnom okupljalištu istarskih studenata.
Dakako, nije riječ ni o čemu od navedenoga, nego samo, jedino i isključivo o tome da bi Klub s radom trebao nastaviti na za to primjerenijoj lokaciji koja posve jednako može pružiti taj opjevani topli dom daleko od doma brojnim budućim generacijama istarskih studenata. Ni više, ni manje. Nitko u tim člancima, saharinom posutim prisjećanjima na studentske dane i reakcijama čitatelja (uključujući onaj da „ustaše (da ne bi bilo zabune - stanare) iz Ilice 13 treba pobiti“ - nadam se da osjećate barem malo srama što ste svojim ostrašćenim istupom doveli do toga), pa tako niti Vi, gospodine župane, ne pomišlja na kolateralne žrtve djelovanja Kluba - stanare stambene zgrade u Ilici 13. Stanare koji nemaju ama baš ništa niti protiv Kluba, niti protiv studenata, niti protiv Istre.
Stanare koji samo niz godina - desetljećima, praktički od početka djelovanja Kluba na ovoj adresi - ukazuju na potpunu neprimjerenost njegovog djelovanja u navedenom prostoru, o činjenici da se njihovo dvorište koristi kao javni nužnik, da im je vikendom nemoguće zaspati kada to odluče oni jer valja pričekati da Klub i stubište utihnu (što je nepredvidljivo), da se veža ne može zaključati bez rizika od razvaljivanja vrata (što se dogodilo mnogo puta), da je stubište zbog devastacije potrebno ličiti neuobičajeno često, da su portafoni razbijeni, da je službeno radno vrijeme Kluba jedno, a ustaljena praksa drugo pa zbog remećenja javnog reda i mira redovito treba zvati policiju, da je Klub protupropisno izmijenio arhitektonske elemente zgrade (koja je, podsjetimo se, pod zaštitom), i tako dalje, i tako dalje...
Što samo nesporno svjedoči da Klub u Ilici 13 ne djeluje »već 50 godina« kako to govorite Vi i drugi dušobrižnici, nego 49 godina predugo. Ponavljamo, ne zato što bi Klub bio neprimjeren sam po sebi, nego zato što je s obzirom na vrstu zabave koju pruža neprimjerena lokacija koju je dobio na korištenje i koju je zadržao svih godina, dobrim dijelom zahvaljujući političkoj podršci iz Pule i Pazina, ali i inertnosti i potpunom manjku interesa nadležnih institucija Grada Zagreba (osim podrške Vijeća gradske četvrti Donji grad prije nekoliko godina).
Ali sada rješenje našeg problema, gospodine župane, od Vas i Vaših suradnika zahtijeva nešto za što, bojimo se, nemate hrabrosti - - ali možda smo u krivu, demantirajte nas: odupiranje instinktu da uvijek mislite samo i jedino na one koji su »vaši«, i da pogledate onkraj Učke, da razmislite o onima koji, za razliku od Kluba koji, sigurni smo, vrlo lako može (i treba, jer to zaslužuje!) dobiti bolji i primjereniji prostor, nemaju drugi dom. O onima koji nemaju drugo stubište, drugo dvorište i drugi krov nad glavom, ali nažalost, barem do ove 2019. ni potporu institucija, jer je kriterij svih kriterija bio »ne talasaj«. Učinite to, gospodine župane, i nemojte sve gledati kroz političku prizmu »naši/vaši«. Budite principijelni čak i ako vas poneki portal zbog toga prozove. Razmislite i o onima koje ne smatrate svojom publikom - pa ćete se iznenaditi kada oni to postanu.
Nama je, gospodine župane, kultno mjesto naš dom. Kultna aktivnost nam je noćni san, ili barem subote kada ne trebamo zvati policiju. Veseli nas kada na stubištu ne moramo paziti na lokve buzetskog piva niti ga mirisati u dvorištu. I prije nego predložite kako bi Klub, možda, eto, velikodušno i u znak dobre volje, mogao malo promijeniti svoje ponašanje, moramo Vas upozoriti da je za to prekasno. Kojih 50 godina. Klub, što mu od srca i bez fige u džepu želimo, itekako treba nastaviti sa svojim djelovanjem na primjerenoj lokaciji kakvih u Zagrebu ima napretek. Uz pomoć Istarske županije koja sigurno neće izostati, to će biti još lakše. A mi, gospodine župane, drugog doma nemamo.", napisao je Zvonimir Miškulin, stanar zgrade u Ilici 13, Zagreb.