Adris puni trezor, još ne otkriva što će s dionicama
Kroz kupnje "po sitno", u redovnom burzovnom trgovanju, Adris grupa je od početka 2019. kupila vlastitih dionica za oko 3,5 milijuna. Nije mnogo, ali to znači da je svaku šestu kunu prometa povlaštenom dionicom (ADRS2) na strani kupnje odradila sama kompanija. No, trenutno je u tijeku mnogo veća operacija u okviru programa otkupa vlastitih dionica koja se zaključuje danas, piše Poslovni.
Prema maksimalnoj količini (10,4% redovnih i gotovo 3% povlaštenih dionica) i cijeni (9% premije na tržišnu od 15. veljače) hipotetski bi mogla težiti više od 620 milijuna kuna. Stvarna veličina će, kao u sličnoj akciji prije godinu dana, sigurno biti znatno manja. Osim donjeg praga za blok-transakcije od 2 mil. kuna, tome u prilog ide i to što se ovaj put glavnina hipotetskog otkupa (530 mil. kuna) odnosi na redovne dionice koje nose pravo glasa.
Struktura njihovih vlasnika je prilično "stamena" pa će i premija teško izazvati masovniji odziv. Sam otkup pak odražava i stav kompanije da je dionica jeftina, pa aktivna uloga nije zgorega ni za skupštinski ogled s dioničarima. Istodobno, burzovni igrači je pozdravljaju zbog otužne likvidnosti na ZSE gdje iole veće količine nesrazmjeno pomiču cijene. Kumulativne statistike o trezorskim kupnjama nema, ali malo kompanija na taj način pokazuje brigu o vrijednosti kapitala dioničara.
Kompanije se na otkupe vlastitih dionica odlučuju iz raznih razloga, ističu na Burzi. Neke ih stječu radi nagrađivanja zaposlenika i uprave, neke se na taj način strateški opredjeljuju za povrat viška likvidnosti u kompaniji dioničarima, neke posežu za tim radi očuvanja tržišne vrijednosti. "Share buyback" se na razvijenim tržištima nerijetko koristi i u svrhu akvizicija, kao paralelna valuta plaćanja (kod nas je svojedobno Unicredit u preuzimanju Zabe uz "keš" nudio i opciju plaćanja svojim dionicama). Na globalnim tržištima, pak, nerijetko je preferirana alternativa isplati dividendi, javlja Poslovni.
