IDS je liberalna stranka za koju glasaju konzervativni birači
„Ja ne bih da je IDS u ALDE grupi (grupacija liberalnih stranaka u Europskom parlamentu, op.a.), to je suprotno mom svjetonazoru. Ja bih radije da je u Europskim pučanima. Jer stranka koja je vezana za zemlju i ljude je od centra malo desno, a ne lijevo. Ekipa 'titoljubaca' koja danas vodi IDS je lijevo usmjerena. Ja uvažavam njihov svjetonazor, ali oni bi, a to sam im i rekao, trebali uvažavati nas članove koji imamo istarski konzervativni svjetonazor“, rekao je među ostalim bivši tajnik pulskog IDS-a Edi Gobo u velikom intervjuu za Glas Istre.
Gobo se dotaknuo jedne vrlo zanimljive teme. Naime, nekome se u vrhu IDS-a u samim počecima stranke zasviđala ideja da stranku svjetonazorski brendiraju kao lijevo-liberalnu iako europske regionalne stranke u pravilu pripadaju desnom centru. U ekstremnijim oblicima takve stranke znaju biti i ksenofobične, a ksenofobija je, pored italo i jugonostalgije, početkom 90-ih također bila jedna od IDS-ovih pokretačkih snaga. Sjećamo se samo onih podjela na domaće i furešte.
Ksenofobi i danas čine određeni dio IDS-ovog biračkog tijela, ali ono što je važnije je da je velika većina njih konzervativna, pa za IDS slobodno možemo reći da je to liberalna stranka s konzervativnim biračkim tijelom.
To dobro znaju i u vrhu stranke pa se rijetko izjašnjavaju o pravim liberalnim temama poput homoseksualnih brakova ili osude svih totalitarizama. Kada je udruga U ime obitelji 2013. godine organizirala referendum o braku, IDS tada uopće nije, poput SDP-a i HNS-a, pozvao svoje birače da izađu na izbore i glasaju protiv definicije braka kakvu je zagovarala udruga U ime obitelji. Jednostavno se nisu usudili.
Isti slučaj je i s odnosom prema Titovoj vladavini. Sasvim je legitimno imati isključivo pozitivan stav prema tom razdoblju, ali s takvim stavom IDS onda ideološki nikako ne može pripadati grupaciji europskih liberalnih stranaka, jer liberalizam je negacija bilo kakvog totalitarnog ili nedemokratskog društva. (Nenad Čakić)
