Kako doživjeti stotu: Umjerenost, teški rad i domaća hrana
Još da si nađem kakvog mladića deset godina starijeg bilo bi dobro, šalila se kada je imala 107. godina Katarina Pucić iz Žagrića kraj Žminja. Preminula je 2017. u 109. godini. Svojedobno nam je pokazivala trajnu osobnu iskaznicu, i to iz doba Jugoslavije. Imala je tri sina, četiri unuka, devet praunuka i četiri prapraunuka, piše 24sata u svom članku o receptima za dug život najstarijih žitelja Hrvatske.
- Bog me je zaboravio sigurno. Slabije vidim i čujem, ali se ne žalim – pričala je ova baka kojoj je suprug preminuo 1996. godine, i to u dobi od 95 godina. Iako je slabije vidjela i čula, bila je odličnog mentalnog zdravlja. Iz sela Mrkoči kraj Gračišća došla je u Žagriće kraj Žminja kad se udala za Ivana Pucića 1929. godine i od tada nije mijenjala adresu. Iako pred kraj života nije hodala jer su joj se koljena “istrošila”, voljela je biti u društvu prijatelja i obitelji. Kavu je prestala piti sa 105. Iako je imala tek pokoji zub, voljela je jesti pršut i sir. Zadnji obrok u danu pojela bi oko 20 sati, i to rižu na mlijeku, pire ili kuhani krumpir. Voljela je jesti i domaću pancetu.
- Volim jesti sve, domaćeg pršuta, sira, njoke, pljukance, maneštru, jotu, kobasice... Slatko ne volim jer mi smeta – pričala je Katarina.
Kao mlada bavila se poljoprivredom. Kopala je, sadila i sijala, prela i plela. Sjećala se i svih vladavina od Austrije, preko Italije, pa do Tita i Jugoslavije. Tvrdila je da tajna njezine dugovječnosti leži u umjerenosti, teškom radu i domaćoj hrani. - Uvijek pijem pola vode s pola domaćeg octa. Voljela sam nekad popiti i malo vina – pričala je ova superbaka. Ujutro se voljela malo namazati domaćom rakijom po licu jer joj je to godilo i mirisalo, piše 24sata.