Predrasude o rastavljenim majkama: 'Nije bila dovoljno dobra da zadrži muža'
Kad dođem u Poreč uvijek iznova proživim emocije koje sam imala odrastajući tamo. Ne mogu reći da je bilo lagano, no u životu postoje puno veće tragedije i izazovi. Ipak, i ovi moji su me naučili jako puno toga. Prvenstveno da ne odustajem i kad je najgore – preživjet će se. A zašto nikad ne pišem o mojoj majci?, piše 'zagrebačka' Porečanka Andrea TIntor u blogu Razlivena tinta, koji prenosi 24sata. U najnovijoj objavi govori o proživljavanju rastave roditelja te djetinjstvu u Poreču.
Rastavu svojih roditelja doživjela sam, i proživjela, kao jedno razdoblje koje mora proći. Nisam znala u kojem smjeru će se razvijati moj odnos s tatom pa mi je uvijek govorila da smo sad nas dvije i da se moramo držati skupa. I držale smo se. Bilo je lijepih dana kada bi išle šetati uz more, podržavala je moje ideje kućnih ljubimaca, organizirala je rođendane da ne osjećam da mi nešto nedostaje… Tad sam bila jedno od troje djeca čiji su roditelji bili rastavljeni u osnovnoj školi.
Bilo je dana kad je bila nezaposlena i živjele smo od alimentacije, a moj džeparac je bilo žicanje tate „daj još 100 kuna da imam“, bilo je dana kad smo pješačile u vrtić po zimskoj hladnoći u tenisicama koje su odradile svoje, ali sam se morala strpjeti za nove, bilo je dana kad je prioritet bio platiti struju jer je došla druga ovrha, bilo je dana kad je plakala, a to je bilo gadno jer moji roditelji ne plaču, i znala sam da nisam mogla pomoći.
O rastavljenim ženama, odnosno majkama, mojih prijatelja u maloj sredini nije bilo baš lijepih riječi. Niti jedna nije bila dovoljno dobra da zadrži muža, pa se polemiziralo kako će odgajati djecu, pa se sažaljevalo nad nama bez razloga jer se pretpostavljalo da ćemo odrasti u divljake i kriminalce bez očeva koji su nas, valjda, trebali držati pod kontrolom i autoritetom.
Ponekad jer riječi ne mogu izraziti sve što bih željela, ponekad jer postoje fragmenti koji su ljuti na nju jer je trebala biti drskija prema zlim jezicima, ponekad jer obje znamo da smo prerasle to da se ljubav izražava preko društvenih mreža i džabe bi nam bilo virtualno veličanje ako nije jednako i iza ekrana, ponekad jer sam od oba roditelja naslijedila introvertnost te određene emocije dijelim isključivo s najbližim krugom ljudi. Retrospektivno gledajući sve što sam prošla i sve što sam čula o svojim roditeljima, tuđe pretpostavke, kao uvijek, bile su pogrešne, napisala je porečka blogerica, donosi 24sata.
