Došao iz Venezuele, govori po domaće i voli Kanfanar

0
Joel Catary
Joel Catary

Biskupije u Istri, Porečku i Pulsku, resi brojna zemljopisna i kulturna ljepota i različitost jer u njima je presjek povijesnoga i sadašnjega realnoga života. Ljepota se očituje u istarskim gradićima u unutrašnjosti, preko Ćićarije do priobalja. Upravo je to privlačilo mnoge u posezanju za Istrom, pa je u takvim okolnostima valjalo uz velike žrtve ostati vjernik i Hrvat, piše Glas Koncila koji je sredinom siječnja objavio reportažu iz Kanfanara. Prenosimo je u nastavku.

Unatoč pokušajima uništavanja i gušenja hrvatskoga i katoličkoga identiteta, ljudi su se othrvali jer im je vjera bila na prvom mjestu. Otvorena srca i svojom gostoljubivošću primali su svakoga dobronamjernika, a isto tako čuvali i očuvali svoje posebnosti. Uz nedostatan broj duhovnih zvanja, jer počevši od ubojstva bl. Miroslava Bulešića preko brojnih komunističkih zatvaranja i progonstava, od klera do naroda, Istra je izranjavana duhovno i materijalno. Na neki način to se pokušalo nadomjestiti, pa je tako za vremena biskupa Antuna Bogetića 8. prosinca 1991. osnovano neokatekumensko sjemenište »Redemptoris Mater«, a 30. rujna 1993. osnovana je i Visoka teološka škola uz to sjemenište.

Pohađali su je brojni kandidati, a istodobno je iznjedrila desetke svećenika iz petnaestak nacija. Među njima je Joel Catary, svećenik koji je rođen u Venezueli, tečno govori hrvatski jezik, štoviše i lokalnim narječjem. On upravlja župama Kanfanar i Bale. U Hrvatsku je došao 1993. Osim što je bio u Rimu na studiju dogmatske teologije, svoj pastoralni rad vršio je u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Župljani za nj imaju samo riječi hvale, od pastoralnoga rada pa sve do pjevanja hrvatskih pjesama, i to onih autohtonih koje se pjevaju u Istri. U pastoralnom radu osim duhovnoga on njeguje i čuva vjernički i nacionalni identitet kraja u kojem djeluje.

Baštinici izumrloga Dvigrada

Kanfanar je od Pule udaljen četrdesetak kilometara prema unutrašnjosti u pravcu Žminja. »Župa Kanfanar nalazi se na jugozapadnoj strani Istre i pripada Rovinjsko-kanfanarskom dekanatu koji sačinjavaju župe Rovinj, Bale, Kanfanar, Rovinjsko Selo i Svetvinčenat«, navodi župnik Catary. »Naša je župa među starijima, a doživjela je brojne poteškoće kroz povijest, ali je opstala zahvaljujući svomu zaštitniku kojemu je posvećena, sv. Silvestru papi, a prije toga sv. Sofiji. Prema posljednjim popisima župa ima oko 1500 stanovnika, od kojih se oko 1300 deklarira katolicima. Od prirodnih do drugih, ratnih i osvajačkih katastrofa župa sv. Silvestra mijenjala je titulara. U Kanfanaru je nasljednica župe sv. Sofije koja je imala svoje sjedište u Dvigradu nedaleko od sadašnjega Kanfanara.

Primjerice, zbog malarije u XVII. stoljeću život u Dvigradu se ugasio. Tako se za potrebe vjernika crkva sv. Silvestra počela graditi u drugoj polovici XVII. stoljeća i posvećena je 1714. godine. Posebno valja naglasiti da se u župnoj crkvi nalazi dragocjena kamena propovjedaonica iz bazilike sv. Sofije u Dvigradu, koja datira iz XIII. stoljeća.« Župnik Joel Catary ističe da je, nažalost, trend u župi glede rođenih i umrlih takav da se broj umrlih gotovo udvostruči u odnosu na broj rođenih. »To pokazuju matice krštenih i umrlih. Isto tako, u posljednje tri godine broj prvopričesnika bio je oko 12, a krizmanika je bilo više od 20 jer sakrament potvrde primaju kandidati u 7. i 8. razredu skupa, svake druge godine. Tako se ove godine za prvu pričest priprema 10 kandidata u Kanfanaru i pet u filijalnoj crkvi u Sošićima, gdje je crkva Majke Božje od Zdravlja, koja je udaljena oko osam kilometara. Bit će 30 krizmanika kad se pridodaju kandidati iz filijale u Sošićima.«

Caritas pruža više od materijalnoga

Opisujući socijalnu sliku Kanfanara, župnik Catary navodi da je većina stanovništva zaposlena u većim okolnim središtima, dakle u Rovinju, Puli, Poreču. »No, isto tako ima i tu nekoliko obrtnika, a u blizini je i tvornica duhana. Ima i onih koji se bave turizmom, poljoprivredom ili stočarstvom, ali čini mi se da im je to više kao neka dodatna aktivnost. Naravno da ima i kod nas ljudi koji ekonomski teško žive, ali mogu reći da su oni iznimka. Mislim da ljudi imaju dovoljno za življenje, ali možda ne za neke pretjerane luksuze. U župi postoji skupina vjernika uključenih u Caritas, zapravo formirana je od nekoliko vjernica koje brižnim okom prate situaciju nekih osoba s određenim poteškoćama i nastoje im pomoći, bilo materijalno bilo duhovno. One često djeluju pastoralno te potiču neke osobe na sakramentalni život. Često tako privuku pojedine osobe na ispovijed, pričest, bolesničko pomazanje. Osim toga pomaže se i novčano. Redovito sudjeluju u duhovnim obnovama koje naša biskupija organizira za njih i sudjeluju u aktivnostima koje se organiziraju u došašću i korizmi te im je cilj pomoći potrebitima u našoj župi.«

Nadalje, navodi župnik Catary, ima i mladih obitelji koje nisu povezane s Crkvom, odnosno sa župnom zajednicom. »Veza je često za njih privremena, obično kod podjela sakramenata krsta ili prve pričesti djece. No ne žive kao dio zajednice i to je problem. Zajednica čovjeka drži, gura, omogućuje mu razmjenu iskustava, jednostavno mu ne dopušta da padne. Ako se netko isključi iz zajednice, na neki način samim time sebi uskraćuje pomoć, jer zajedništvo je snaga i ljepota života. Još kad je to s Božjim blagoslovom, onda nema zaprjeke koju pojedinac ne može svladati.«

Poseban oblik klanjanja Presvetomu

Posebno pohvalnim riječima župnik Catary navodi da u župi djeluje veliki mješoviti župni zbor. »Moram ih pohvaliti zbog ustrajnosti i revnosti. Ne samo da tu pjevaju, nego i pomažu u drugim manjim mjestima i crkvama, na primjer prigodom slavlja mjesnih zaštitnika. U Sošićima, u crkvi Majke Božje od Zdravlja, jedna molitvena skupina već godinama moli od srijede navečer do četvrtka popodne, sve do mise. Izloži se Presveto i po dvije ili tri osobe mole, izmjenjujući se svaki sat ili svaka dva sata. To je na neki način postalo prepoznatljivo i na toj molitvi sudjeluju i vjernici obližnjih mjesta te i iz drugih župa. U posljednjoj godini imali smo nekoliko kateheza i razmatranja prilikom trodnevnica kao priprema za župne blagdane ili u liturgijskim vremenima korizme, vazmenoga vremena i došašća.«

Iskreni župnik Catary, ne uljepšavajući stanje, navodi da susreti s mladima nisu redoviti. »Imali smo susrete kao pripremu za posljednji hrvatski nacionalni susret mladih u Vukovaru. U posljednje vrijeme imali smo nekoliko susreta. Odaziv nije bio velik. Mislim da bih se trebao više posvetiti tomu. Bez obzira na to, još uvijek je dosta mladih koji sudjeluju u nedjeljnim misnim slavljima. Ali čini se da izvan toga ne ide ili su spriječeni. Zahvalan sam Bogu da dođu, makar samo na misu.«

U župi su i dvije neokatekumenske zajednice, ističe župnik Catary. Prva zajednica postoji u župi već 16 godina, a druga zajednica formirana je prije desetak godina. »Te se zajednice okupljaju dva puta tjedno, a obavljaju itinerarij kršćanske inicijacije preko kojega malo-pomalo otkrivaju i obnavljaju svoje krštenje. Zapravo upućuju na temelje kršćanskoga života. K tomu, u župi se održavaju gotovo svake godine kateheze neokatekumenskoga puta za odrasle i mlade koje traju mjesec i pol.«

Župnik od vijećnika očekuje inicijative

U župi Kanfanar slave se dvije nedjeljne mise, jedna je u župnoj crkvi sv. Silvestra, a druga u filijali. Uz to župnik ima misu u župi Bale. Župnik Catary ističe da u filijali na nedjeljnu misu dođe pedesetak vjernika, a na misu u župnoj crkvi redovito ih dolazi osamdesetak. »Za velike blagdane taj broj se udvostruči i crkve budu pune. U Kanfanaru za velike ispovijedi prije Božića i Uskrsa broj vjernika još uvijek je velik jer vjernici traže mir, pomirenje, sakrament istinskoga susreta s Bogom. Župa još uvijek drži do nekih tradicija kao što su zornice i blagdan Majke Božje od Ružarija koji slavimo prvu nedjelju u listopadu. Iako je zaštitnik sv. Silvestar, ipak je taj blagdan Majke Božje glavni blagdan župe jer u tradiciji je da je blagdan praćen velikom procesijom po selu s kipom Blažene Djevice Marije, i to nakon svečane mise.

U župi postoje župna vijeća, surađujemo izvrsno, ali volio bih da ima još više njihovih inicijativa. Nekako mi se čini da suradnja može i trebala bi biti još snažnija, jer moja je želja da krenu s inicijativama te da zajednički rješavamo potrebe župljana. Tu moram naglasiti da pomoć vjernika dosad nije nedostajala u nekim aktivnostima poput čišćenja i kićenja crkve, sakristana… Ali se zajedničkim radom i zdravim i razumnim prijedlozima uvijek sve može poboljšati.«

Na području župe djeluju dvije škole, u kojima je vjeronauk redovit. U Kanfanaru je osmogodišnja škola, a u Sošićima četverogodišnja, koju pohađa vrlo mali broj učenika. »U župi imamo vjeronauk, odnosno kateheze za prvopričesnike, i to prije nedjeljne mise, te za krizmanike poslije mise. U tome mi pomažu dvije vjernice.«

O stanju obitelji kao temelja Crkve župnik kaže: »Kao i svagdje tako i kod nas obitelj je na udaru mentaliteta ovoga svijeta, sekularizacije. Obitelj prestane biti mjesto obraćenja, svetosti, molitve i prenošenja vjere i biva svedena na samo ljudsku instituciju u kojoj duhovna dimenzija života nestane i samo time je osiromašena, oslabljena i dovedena u rizik propasti. Zbog toga mislim da je najveći izazov svake župe, pa i naše, kako učiniti od obitelji ‘Crkvu u malom’, kućnu Crkvu.«

Na pitanje kako se osjeća u Hrvatskoj i jesu li ga vjernici prihvatili župnik Catary s osmijehom na licu odgovara: »I ja bih htio to saznati. Nastojim s Božjom pomoću učiniti najbolje što mogu, ali svjestan sam svojih mana i ograničenja. Trebao bih biti svet i sve bi bilo puno bolje. Ali budući da nisam, kako kažu Istrani: ‘Je ča je.’ Svetost je sigurno ključ plodonosna pastorala bez obzira na prividni ishod. Najteže mi je što župa obuhvaća teritorijalno preveliko područje. Trebao bih pomoć barem još jednoga svećenika. Želim pomoći vjernicima da se susretnu s Kristom. Jednostavno tražim odgovor kako uza sve obveze i tehničke stvari koje treba riješiti ne postati puki službenik vjerskih obreda i ostati oduševljeni učenik i navjestitelj Isusa Krista.«

Uza sve to, župnik navodi da župa svake godine sudjeluje u tradicionalnom hodočašću Istrana na Trsat, što je uvijek prilika za molitvu, ispovijed i vjerničko zajedništvo. »Ako Bog da, namjeravam već sljedeće godine pojačati tu važnu dimenziju života župe, a to je hodočašće«, zaključuje župnik Catary.

Molitva za zdrave obitelji

Molitva i duhovnost posebno rese župu Kanfanar, osobito filijalu Sošići. Među klanjateljima pred Presvetim je Mirjana Matohanca, mlada umirovljenica koja je radila u »Konzumu«. »Klanjanje u filijali Sošići je 24 sata i tamo sam uključena, za što zahvaljujem župniku«, navodi župljanka Matohanca. »Tu ljudi dolaze sa svih strana i iz drugih župa. Molimo za svećenike, za duhovna zvanja, za obitelji te osobne potrebe. U skupini je najmanje troje, a bude i više klanjatelja. Izmjenjujemo se. Tu dolaze ljudi umorni i opterećeni, a odlaze radosni. Molimo da se to prenese i u druge crkve.«

U tu je skupinu uključena i Grozdana Križmanić koja je radila sa suprugom u privatnoj tvrtki. »Tu smo u župi, dolazimo na klanjanje svake srijede na četvrtak, koje traje od pola noći do tri sata ujutro«, ističe kanfanarska župljanka. »Odazvala sam se i idem redovito u Sošiće na molitvu i klanjanje premda živimo u Kanfanaru.«

Mladenka Cerin, koja ima supruga i dva sina, kaže: »Klanjanje posvećujem svojoj obitelji, jednostavno molim za svoju obitelj. Danas su nam važne zdrave obitelji koje se oslanjaju na Boga. Uz ostale nakane, to mi je najvažnije. Nastojimo uključiti i mlade, jednostavno da prenosimo vjeru s koljena na koljeno.«

U župnom pjevačkom zboru za orguljama je više od 60 godina samouki Petar Banko. »Trudimo se svake nedjelje uveličati misno slavlje pjesmom i uvijek smo tu, jednostavno pomažemo svećeniku«, svjedoči orguljaš Benko. »Pjevamo dvoglasno, a u zboru nas je do 20 članova. Sve u svemu ovi su krajevi živahni. Mnogi rade u Rovinju, Puli i Tvornici duhana. Hvala Bogu, ovdje nema gladnih. Uz orguljanje, uključio sam se i na klanjanje jer smatram da je moć klanjanja i molitve snažna toliko da može mijenjati svijet, činiti ljude boljima.«

Jedan od pjevača u zboru je Mario Sošić, vijećnik u općinskom vijeću, a po zvanju je doktor politologije koji je u mirovini. »Prošao sam od Zagreba, Salzburga, Münchena i vratio sam se u Istru«, ističe član zbora Sošić. »Dolazimo u Istru, tu je u Kanfanaru naš drugi dom.« Sošići su posebno poznati po glazbenicima: svi su iz obitelji glazbenici. Sošićeva je supruga članica Mocartela iz Salzburga. Njihovo poznanstvo često pomogne da se organiziraju koncerti vrhunskih glazbenika u Kanfanaru i Istri. »Uključio sam se u zbor, a imamo i dekanatske susrete zborova. Nastojimo da pjevanje bude organiziranije, pa se tako ne pjeva samo pučko, nego uključujemo dirigente te različite instrumente. Što se tiče Kanfanara, to je mlada zajednica, nevelika župa, ali sve ima što je potrebno za liturgiju. Svagdje su organizirane skupine, od Caritasa i zbora do ministranata, dakle sve imamo. Neprestance se popunjavamo novim ljudima i novim idejama. Ne fali nam veliki svijet. Da ne bismo ostali zatvoreni, idemo na hodočašća u Zagreb, Mariju Bistricu. Svake godine posjetimo neko mjesto. Išli smo i do Salzburga u posjet Hrvatskoj katoličkoj misiji.«

Najvažnije je tražiti smisao života

Ravnatelj osnovne škole u Rovinju Bojan Burić odgovoran je za neokatekumensku zajednicu u Kanfanaru. Navodi da su u župi dvije zajednice sa 55 članova. »Na neki način može se reći da imamo generacijski presjek cijele Crkve, od mladih do starijih«, navodi Burić. »Idemo i izvan župe jer tu dolaze članovi i iz Rovinja. Tu gravitiraju ljudi udaljeni do tridesetak kilometara. Sve je više obitelji koje su otvorene životu, s četvero, petero djece. I to je ohrabrujuće. Posljednjih 16, 17 godina redovito se odlazilo na susret mladih s papom. U ovim zajednicama duhovno je zvanje dobio jedna svećenik i jedan đakon. Ljudi su tu našli svoj poziv. I to je plod našega rada. Kad promatram i promišljam, mladi čovjek traži smisao života. To zapravo svi traže, posebno je teško onima koji ne mogu prihvatiti da Bog postoji. No kad to shvate, sve se okrene. U jednom sam trenutku izišao iz Crkve i tražio smisao, jednostavno sam mislio da je smisao u provodu. To traže svi, zapravo temelj je tražiti smisao ljudskoga života. Mladi gledaju pogrješno, traže zabavu, a ne smisao. Crkva uvijek ima odgovor jer tu je zajednica ljudi koja čovjeka drži i koja mu je voljna pomoći. Sve su liturgije otvorene jer tu je narod koji slavi Boga, a ne samo pojedinac. Riječju, zajednica ohrabruje.«

Među neokatekumenima je i Tatijana Antonić, majka četvero djece, koja radi kao knjigovotkinja. »Život mi je pretežito usmjeren na obitelj, jer obitelj je temelj i iz nje sve polazi«, svjedoči neokatekumenka Antolić. »Za obitelj je važno da je složna i da u njoj ima razumijevanja. Ako supružnici jedno drugo podržavaju u obvezama i poslu, sve se rješava s lakoćom, može se raditi i živjeti. Naravno da se treba i žrtvovati, jer danas svi žele biti menadžeri, direktori, biti pred televizorom, na mobitelu. Ali čovjek koji odluta od Boga odluta i od domovine. To najbolje govori prispodoba o rasipnom sinu koji je odlutao. To se može primijeniti i na današnje odlaske mladih iz Hrvatske, jer teško je shvatiti da imamo ovoliko bogatstvo a da idemo iz svoje domovine.«, napisao je Glas Koncila. (Foto: Glas Koncila)

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa