Puljanka proslavila stotu: 'Čim se ujutro ustanem kuham kavu'

1
Pavla Anžič Marinšek uživa u svojih sedam unuka, 18 praunuka i 10 prapraunuka (foto: 24sata)
Pavla Anžič Marinšek uživa u svojih sedam unuka, 18 praunuka i 10 prapraunuka (foto: 24sata)

- Ne mogu vjerovati da imam 100 godina. Nekako mi je to brzo prošlo, ne znam kako - smije se tako Pavla Anžič Marinšek, koja je na svoj stoti rođendan 14. siječnja, u krugu obitelji, unuka, praunuka i prapraunuka u Puli, zaplesala - valcer. Ova nasmijana gospođa rođena je u Sloveniji, a do prije dvije godine je i živjela sama u svojem domu u Ljubljani. Sad se ipak preselila kod kćeri u Pulu, kako bi joj bila bliže. Iako još rado odlazi u šetnju, pa i u šoping, kaže da ipak najviše voli u svoja četiri zida gledati omiljenog dr. Oza, piše 24sata.

- Iza mene je puno ratova jer sam rođena davne 1919. kao osmo od desetero djece. Bili smo gladni kruha. Uvijek bismo imali neko zelje, juhu ili slično za jesti. Kad bih majku pitala za kruh, rekla bi mi: ‘Onda mora biti kruha za sve ostale’. Tako smo živjeli. Da bih zavarala glad, svaki dan prije škole vježbala sam u školskoj dvorani gimnastiku, pa sam do danas ostala vitke linije. Otac mi je bio domar u toj školi pa sam stalno trenirala - priča nam Pavla o životu koji je danas praktički nezamisliv.

Uprvo su manjak hrane i gladovanje, kaže, vjerojatno pridonijeli njezinoj dugovječnosti. Od desetero braće i sestara, samo je još jedna sestra živa i živi u Argentini. - Udala sam se s 18 godina, jako rano, ali me udaja spasila od gladi. Suprug mi je bio divan i držao me kao malo vode na dlanu. Preminuo je i on prije 30 godina. Uvijek svima pričam da sam živa jer sam uvijek bila gladna. Majka je, sjećam se, kuhala ‘falš’ juhu, zelenjavu, i to je to. Nije bilo više. Majka je nama djeci uvijek govorila da je ‘kruh išao spavati’, pa smo to morali prihvatiti - prisjeća se Pavla, koja ističe i kako nikad nizašto u životu nije kasno.

- Vozački ispit sam položila s 50 godina, a vozila sam do svojih 80-ih. Rodila sam troje divne djece, od kojih je, nažalost, dvoje umrlo - kaže. Danas uživa u hrani i ničega se ne odriče. Voli jesti sve, a najviše, priznaje, puno kruha.

- Pušila sam do 60. godine,a ni danas ne mogu živjeti bez kave. Čim se ujutro ustanem, kuham kavu. Volim ponekad nazdraviti i domaćom rakijom. Onda uz pomoć hodalice s unukom Majom idem u šetnju pored mora koje obožavam, a volim ići i u šoping. Malo sam sporija, ali baš me briga - smije se ova fantastična žena. Dotjerana, nalakiranih noktiju, baka Pavla priznaje da voli držati do sebe. - Ne misliti na ljepotu je isto kao i napola živjeti - mudra je baka. Kod doktora nije bila odavno, a prije 20 godina stavila je pacemaker. Ne nosi naočale jer joj ne trebaju. Danas uživa u svojih sedam unuka, 18 praunuka i 10 prapraunuka, a obećala je plesati i na 101. rođendanu, donosi 24sata.

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa