Mario Paliska objasnio zašto je izgrebao auto obitelji Hrvatin
„Ne želim da se ovo shvati kao opravdanje mog čina, ali pokušat ću potražiti razumijevanje, ako ništa drugo, barem od pješaka“, kazao je Mario Paliska 27. prosinca, kada nas je posjetio u redakciji da bi dao izjavu za naš portal.
Podsjetimo se, 20. prosinca objavili smo članak na temelju facebook posta Alekseja Hrvatina čija je supruga 17. prosinca navečer sjedila u autu parkiranom kod zgrade kina u Labinu i čula kako im netko struže po autu. Otvorila je vrata i zapanjila se, možda tek nešto manje nego dotični koji nije očekivao da nekoga ima u autu jer ugledala je osobu koja važi za uglednog građanina. O kome se radi pročulo bi se i u većem gradu od Labina, pa je javnost ubrzo saznala da je vandalizam počinio umirovljeni ravnatelj Lučke uprave Rabac Mario Paliska.
„Prije svega isprika gospođi i njenoj obitelji. Štetu ću podmiriti. Drugi dan posuo sam se pepelom po glavi i otišao na policiju prijaviti se. Stvar je u postupku i očekujem da sud kaže svoje“, kaže Paliska i dodaje: “Bilo bi lijepo kada bi ta šteta, koju sam napravio ponajprije samom sebi, potaknula Grad da konačno pokuša urediti prostor tako da ga mogu koristiti oni kojima pripada.“
Riječ je o nogostupu uz zgradu kina koji vozači koriste kao parkiralište, osobito kada se u kinu nešto događa, kao što se navedenog dana događao koncert. Paliska živi u Ulici slobode i svakodnevno, kaže da ga samo teško nevrijeme može spriječiti, pješači Ulicom Alda Negrija, preko trga u starom gradu i Ulicom Sv. Katarine do Gondolića i natrag. U tom dijelu Negrijeve često mora sići na cestu, ali ne samo on, nego i invalidi i majke s djecom u kolicima.
„Ja već šest godina na sastancima Grada s mjesnim odborom potkraj godine predlažem da se u proračun uvrsti zaštita tog prostora, ali bez rezultata. Rješenje je jednostavno: treba postaviti zaštitne stupiće kao što su postavljeni u gornjem dijelu ulice i u Ulici Mate Blažine. Nikakve prometni znakovi i pozivanje na svijest ljudi ne pomaže, samo fizičke prepreke daju rezultata“, kaže on.
I sam se, kao i javnost, pita što je mirnog građanina bez mrlje u životopisu i bez „dosjea“ na policiji nagnalo da ošteti tuđi auto. „Desilo se u afektu. Kad sam vidio starijeg gospodina sa štapom kako izlazi na cestu jer ne može proći nogostupom, jednostavno sam pukao. To, naravno, nije opravdanje, ali ja sam samo čovjek s vrlinama i manama“, ističe on. Dio komentara koje je izazvalo objavljivanje našeg članka zauzima upravo takav stav: razumijevanje bez opravdanja i odricanja odgovornosti. (Tekst i foto: Robi Selan)
