'IDS snosi ogromnu moralnu odgovornost za stanje u Uljaniku'

Ivan Herak, bivši saborski zastupnik i ministar, odnedavno je nositelj izrade Strategije razvoja hrvatskog nogometa za razdoblje 2020.-2025. godine, Strategije tržišnog pozicioniranja Hrvatskog nogometnog saveza i Analize stanja hrvatskog nogometa. Pored toga profesor je na poslijediplomskom doktorskom studiju Management na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, član Upravnog vijeća Instituta za turizam Republike Hrvatske, član uže i šire Radne skupine ministra turizma za izradu Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma te posebni savjetnik UNIDO-ISECA,sastavnice UN-a. Prenosimo dio intervjua koji je dao portalu Direktno.hr.   

* Već ste godinama u turističkom biznisu i jedan ste od najboljih eksperata za to područje. Kako biste realno opisali hrvatsku turističku ponudu?

- U odnosu na razdoblje dok sam bio ministar turizma Hrvatska je u svakom smislu, promatramo li razinu  kvalitete turističkog proizvoda ili, primjerice, primjene marketinških tehnika i alata, postigla ogroman progres, koji se ogleda i kroz nespornu činjenicu da turistički sektor kumulira 20% društvenog proizvoda Hrvatske. Dio tih procesa treba pripisati određenim okolnostima u našem konkurentskom okruženju koje su nam objektivno išle na ruku i na koje nismo utjecali, dok dio zasluga svakako ide resornom ministarstvu, sustavu TZ-a , turističkim tvrtkama, odnosno, svima koji su djelatni u sektoru. Ipak, bez obzira na navedeno, još uvijek ne možemo biti do kraja zadovoljni stanjem u našem turizmu. Konkretno, još uvijek egzistiraju problemi nepovoljne strukture smještajnih kapaciteta. Naime, obiteljski smještaj i kamp ponuda, kao najmanje poželjni receptivni resursi, još uvijek s oko 65% sudjeluju u ukupnim smještajnim kapacitetima Hrvatske. Drugo, oko 50% naših turističkih kapaciteta izgrađeno je još za vrijeme bivše države, te kao takvi teško zadovoljavaju i najmanje zahtjevnu razinu turističke potražnje. Treće, osnovu našeg turističkog proizvoda još uvijek čine "Sunce i more", posljedica čega je izrazita sezonalnost kao temeljno obilježje  potražnje za našim turističkim proizvodom. Svim ovim problemima, možda i kao krucijalni, treba pridodati problem „egzodusa“ radne snage, kojega će zajedničkim naporima i mjerama morati rješavati država i poslodavci u turizmu. 

* Naravno da ćemo Vas kao poduzetnika, ali i čovjeka iz Istre pitati da komentirate mučnu situaciju s Uljanikom. Vaš stav?

- Problem Uljanika ili ako hoćete, kolaps hrvatske brodogradnje nije od jučer. On je posljedica drastičnih promjena okolnosti u Hrvatskoj u odnosu na razdoblje egzistiranja bivše države, društvenog vlasništva, jednopartijskog sustava, ali i naše vodeće pozicije na čelu Nesvrstanih koja  je hrvatskoj brodogradnji otvarala tržišta ''Trećeg svijeta''. Na te probleme nadovezali su se problemi neuspješne vlasničke transformacije, najprije pretvorbe, potom i privatizacije, koji su rezultirali stvaranjem nekvalitetne vlasničke strukture naših brodogradilišta, pod čime podrazumijevam disperzirano radničko dioničarstvo, koje je otvorilo prostor da praktičnu vlast u Uljaniku preuzme nedovoljno kvalitetan i nedovoljno odgovoran menadžment. Na sve to nadovezala se i neodgovorna država koja je godinama subvencijama ''na neviđeno'', iz naših džepova, kupovala vrijeme i socijalni mir.

* Kolika je odgovornost zaposlenika, koji imaju 47 posto dionica?

- Nominalno, djelatnici kao kumulativni vlasnici 47-postotnog udjela u Uljaniku trebali bi biti najodgovorniji. Međutim, sagledavamo li disperziranost vlasništva nad Uljanikom, razinu vlasničke i upravljačke kulture i znanja zaposlenika, njihova odgovornost, barem u kontekstu namjere neodgovornog ili nezakonitog ponašanja, ne postoji. Pojednostavljeno, zaposlenici niti su kapacitirani za upravljanje tvrtkom poput Uljanika niti su ih zanimali udjeli u vlasništvu iste. Željeli su i žele isključivo i samo to da  za svoj težak rad budu pošteno i redovito  plaćeni. Radnici su svoje povjerenje povjerili menadžmentu tvrtke koji je definitivno najodgovorniji za sadašnje stanje Uljanika.

* Je li doista moguće da je bivša Uprava brodogradilišta sklapala ugovore štetne za tu tvrtku?

- O tome nemam nikakvih izravnih ili neizravnih saznanja. Osim toga, to nije pitanje za mene, već za Državno odvjetništvo ili USKOK.

* Koje je rješenje za Uljanik, 3. maj, Brodosplit, Brodotrogir?

- Jedino rješenje za spomenuta brodogradilišta predstavlja iznalaženje potentnih strateških partnera. Sve ostalo predstavljalo bi nastavak agonije s izvjesnim krajem. U tom kontekstu veliko ohrabrenje predstavlja izjava ministra gospodarstva Horvata koji je rekao da za Uljanik postoje dva zainteresirana strateška partnera. 

* Je li moguće da Hrvatska, kao zemlja mora, ostane bez brodogradilišta?

- Sve je moguće, ali iskreno sumnjam u taj scenarij. Zapravo, najvažnije je da sadašnji zaposlenici u brodogradnji, kao i kooperanti koji su vezani uz brodogradnju, kroz tu ili neku drugu djelatnost osiguraju egzistenciju sebi i svojim obiteljima. To je najvažnije, a ne mitovi o tradiciji naše brodogradnje. Koga to zanima?

* A kada govorimo o Uljaniku, kolika je odgovornost same lokalne uprave, ali i IDS-a, kojega su radnici prozivali za katastrofalno stanje koje je dovelo do kolapsa?

- Spekulacije o tome da su čelnici lokalne vlasti u Istri svjesno, prekrojavanjem prostornih planova, potom i dealovima s Dankom Končarom, ili pak postavljanjem menadžmenta Uljanika doprinijeli ovoj situaciji, ne mogu komentirati, s obzirom na to da o tome nemam nikakvih saznanja. Nesporno je isto tako da jedinice lokalne uprave i samouprave iz Istre ni na koji način nisu zastupljene u vlasničkoj strukturi Uljanika. Međutim, IDS snosi ogromnu moralnu odgovornost za stanje u Uljaniku. S obzirom na to da problem Uljanika nije od jučer, IDS kao vodeća politička stranka u Istri, imao je i ima obvezu permanentno propitivati stanje strateške tvrtke poput Uljanika, pokušati iznaći i predlagati rješenja i potencijalne strateške partnere te u tom smislu i intenzivno ''pritiskati'' i surađivati s Vladom RH i resornim ministarstvom, sve kako bi se prevladao ili ublažio problem. Umjesto da se sva energija usmjeri u tom pravcu, svjedoci smo već izlizane matrice kojom se s jedne strane proziva Vlada RH kao glavni krivac za stanje u Uljaniku, dok se s druge strane, primjerice, panegirici i zasluge zbog uspješne turističke sezone ili višeg životnog standarda u Istri, adresiraju na jedinice lokalne samouprave u Istri.

* Zašto ste Vi u IDS-u već godinama persona non grata?

- Ne bih se baš složio s Vašom tvrdnjom. Prije bi se moglo reći da problem predstavlja moj odnos s bivšim predsjednikom IDS-a Ivanom Jakovčićem, koji je u jednom trenutku, u razdoblju dok je još bio župan i predsjednik IDS-a, zbog oportunizma i konformizma koji su toliko svojstveni političarima, konvertiran u odnos nekih tada utjecajnijih pojedinaca iz IDS-a do mene. Jedan dio antagonizma svakako je rezultat činjenice da sam 2013. godine aktivno podržavao kandidaturu Damira Kajina za župana županije Istarske. Međutim, generalno, gotovo sa svim važnim ljudima IDS-a imam vrlo korektan odnos. Uostalom, još 2008.godine u Glasu Istre izjavio sam da sam glasač IDS-a, ali s čapinom (štipaljkom) na nosu. Ideja regionalizma i dalje živi u meni i niti jedan pojedinac koji je ''zalutao'' u IDS, bez obzira na  funkciju koju obnaša, ne može utjecati na moju posvećenost prema vrijednostima koje smo gradili u početku stvaranja IDS-a.

* Kako je moguće da je Istra od najrazvijenije hrvatske regije postala praktički ''regija-slučaj''?

- Ne bih se složio s tom konstatacijom. Prije bih rekao da je zbog dosegnutog visokog stupnja ekonomskog razvoja, ogromnih demografskih promjena koji se u Istri događaju od 1992. godine, potom i stalnog političkog prepucavanja na relaciji Istra-Zagreb, sam intenzitet i proizvodnja događaja, posljedično i medijska eksploatacija Istre nešto veća u odnosu na ostatak Hrvatske.

* Ili je o samoj Istri zapravo stvoren nekakav umjetan mit kao o super-uspješnoj regiji koja ''strši'' izvan hrvatskog prosjeka?

- U stvarnom životu pozicija Istre kao regije koja "strši'' iznad hrvatskog prosjeka uglavnom se temelji na uspješnosti i dosegnutom stupnju razvoja turizma. Nastavno, dosegnuti stupanj razvoja turizma u Istri ima uporište u prirodnoj i pozicijskoj renti Istre, ali i viziji pojedinaca koji su početkom '70-ih godina prošlog stoljeća vrlo sustavno i pametno promišljali razvoj istarskog turizma koji danas ostvaruje gotovo trećinu turističkog prometa Hrvatske. U kontekstu Vašega pitanja treba spomenuti i skromnog, radišnog i odgovornog istarskog čovjeka.

* Idemo se vratiti na politiku. Nedostaje li Vam? Niste u njoj već godinama, ali, je li to konačno zbogom ili ipak doviđenja?

- Intenzivno pratim hrvatsku politiku, premda formalno nisam u politici već godinama. Ipak, cijelo ovo vrijeme, što kao bivši ministar turizma, što kao glavni menadžer Hrvatskog nogometnog saveza ili član raznih Radnih grupa ministra turizma ili nešto četvrto, permanentno sam prisutan u javnom prostoru. Ideja o povratku u politiku nije me, zapravo, nikada ni napustila. Veliko ohrabrenje u tom smislu bilo je istraživanje IPSOS PULSA iz 2013. godine, prema kojemu sam, primjerice, u Istri  imao bolji rejting od Ivana Jakovčića, koji je u to vrijeme bio, ne samo župan, nego i predsjednik IDS-a. Na istom tragu je i nedavno istraživanje Promocija Pulsa provedeno u 8. izbornoj jedinici. Pustimo vremenu da učini svoje.

* Kako komentirate aktualnu političku scenu Hrvatske? Posebno bih Vas zamolili da pojasnite Vaš post na FB u kojem ste svojevremeno javno podržali koaliciju HDZ-a s HNS-om?

- Političku scenu u Hrvatskoj ocjenjujem stabilnom. Čvrstog sam uvjerenja da neće biti prijevremenih izbora. Za to nema nikakvih razloga. Svidjelo se to nekome ili ne, na vlasti je trenutno najbolje od onoga što imamo. Isto tako ne očekujem ni spektakularne obrate u području gospodarstva. Koaliciju HDZ-a i HNS-a podržao sam zbog niza razloga. Kao prvo, da HNS nije odlučio podržati Vladu, imali bismo dugotrajnu političku krizu s neizvjesnim političkim ishodom i ekonomskim i drugim posljedicama. Drugo, nije mi jasno zbog čega netko smatra da je HNS ideološki i u svakom drugom smislu bliži SDP-u nego HDZ-u, pogotovo HDZ-u kojem je na čelu političar liberalne provenijencije. Treće, okolnosti u odnosu na razdoblje kada su HNS i SDP zaključili koalicijski ugovor drastično su se promijenile u smislu da je umjesto Zorana Milanovića, koji je političar državničkog formata, na čelo SDP-a došao Davor Bernardić, koji je vlastitu stranku, cjelokupnu oporbu, ako hoćete i Hrvatsku koja vapi za kvalitetnom oporbom, pretvorio u taoce vlastite političke ambicije. Isto tako, ulaskom HNS-a u vlast predstavnici krajnje desnog političkog spektra u Hrvatskoj ostali su van domašaja obnašanja vlasti, što smatram dobrim. Očito je i biračko tijelo prepoznalo motive zaokreta HNS-a, kao i djelovanje ministrice znanosti i obrazovanja  i ministra graditeljstva te prema posljednjim istraživanjima značajno ''honoriralo'' HNS, rekao je Ivan Herak za Direktno.hr.