Zbog uporabe lifta mjesečna pričuva mogla bi narasti za 45 kuna!
Ugradi li se dizalo u zgradu sa šest etaža i 18 stanova, redovni mjesečni trošak pričuve zbog uporabe i održavanja lifta za svaki će stan porasti za oko 45 kuna, pokazuje naš izračun, do kojeg smo došli primjenjujući podatke za zgrade koje već sada koriste lift.
Naime, sve se češće govori o potrebi ugradnje dizala u višestambene zgrade a kao razlog koji ide u prilog toj investiciji navodi se mogućnost europskog sufinanciranja od 85 posto. U javnosti se mnogo manje govori o troškovima održavanja i uporabe liftova, jednom kad se oni ugrade. Pokušali smo stoga, na primjeru jedne zgrade u Sloveniji, doći do okvirnog mjesečnog troška održavanja i uporabe lifta. Naime, problem bi mogao predstavljati relativno malen broj stanova, odnosno korisnika lifta, budući da su zgrade koje u Istri nemaju lift uglavnom petokatnice. U nebodere, gdje stanova i korisnika ima mnogo više, pa se samim time i troškovi lifta dijele na mnogo veći broj platitelja, i dosad su se ugrađivali liftovi i čini se da to nije bio veliki problem za kućni budžet.
Dakle, obrađujemo primjer zgrade od oko 10 katova i 60 stanova u srednje velikom gradu u Sloveniji. Ukupni mjesečni troškovi lifta na razini čitave zgrade su sljedeći: redovni mjesečni pregled dizala oko 50 eura, struja za uporabu lifta oko 30 eura, telefonska linija u nuždi 12 eura i pripravnost za spašavanje iz lifta 15 eura. Ukupni mjesečni troškovi dakle iznose 107 eura. U slovenskom slučaju neki se troškovi, poput struje, dijele po broju osoba, dok se trošak redovnog mjesečnog pregleda dizala raspoređuje u odnosu na bruto površinu stana. Ipak, radi lakšeg snalaženja podijelit ćemo taj trošak s brojem stanova.
U slučaju nebodera sa 60 stanova i deset katova taj trošak ispada 1,7 eura po stanu mjesečno, no ukoliko se on dijeli na zgradu s pet katova i prizemljem, u kojoj su na svakoj etaži tri stana, što čini ukupno 18 stanova, taj trošak po stanu ispada oko šest eura mjesečno ili oko 45 kuna. Naravno, u manjoj bi zgradi i trošak struje bio manji, no najveći udio u mjesečnom računu imaju fiksni troškovi, poput redovnog pregleda i SOS linije, tako da intenzitet same uporabe ne bi imao veliki utjecaj na konačni iznos računa.
Tu novim troškovima vjerojatno ne bi bio kraj, budući da je lift uređaj koji zahtjeva odgovornije i intenzivnije upravljanje zgradom. U Sloveniji se to rješava plaćenim kućepaziteljima, koji primaju novčanu naknadu za svoj rad i biraju se među stanarima svake zgrade. U Istri pak ima slučajeva da se iz pričuve predstavnicima stanara za njihov rad isplaćuje redovna mjesečna naknada.
Kao razlog ugradnje lifta spominje se slaba pokretljivost umirovljenika, međutim time se neće riješiti problem potrebe za stalnim medicinskim nadzorom ili stalnom pomoći u samom stanu, a koji često prati slabiju pokretnost. U susjednoj državi to se rješavalo tzv. Crvenim gumbom, a u istarskim gradovima postoje centri za pomoć starijim osoba 65 plus, koji imaju mogućnost dostave namirnica slabije pokretnim osobama na višim katovima. Svatko neka odluči za sebe, ali definitivno ne bi trebalo srljati u investicije koje neće suštinski riješiti problem skrbi o starijima, a istovremeno neke stanare pretvoriti u socijalne slučajeve. (Kristian Stepčić Reisman)
